Slavimo danas svetkovinu Bogojavljenja ili Triju kraljeva, kako se još zove u liturgiji i puku. Utemeljena je na događaju koji zapisa sveti Matej u svome Evanđelju (Mt 2, 1-12). Prema njegovu svjedočanstvu došli su mudraci s Istoka u Jeruzalem tražeći novorođenoga kralja židovskoga, kako bi mu se poklonili i obdarili prikladnim darovima. Njihovo putovanje i dolazak do Betlehemskog Dječaka nije bilo tako jednostavno ni lagano, jer su naišli na mnoge ljudske prepreke, pogotovo tamo gdje ih nisu očekivali. Ali su ipak otvorenošću duha uspjeli prepoznati zamke koje su bile na putu, kako njima tako i Novorođenome Kralju, te su svoje putovanje okončali uspješno. Sretno su došli do svoga cilja, te se i vratili u svoju zemlju ispunjeni Kristovom prisutnošću. A ključ njihova uspjeha bio je baš u mudrosti. Bolje rečeno u Mudrosti kojoj su se otvorili, te su dopustili Bogu izliti na njih obilje te iste mudrosti.

 

Upravo radi toga mogu i nama danas biti nezamjenjiv primjer i putokaz odnosa prema Božjoj Mudrosti. Naime, danas živimo u svijetu koji se diči svojim znanstvenim dostignućima i tehnološkim napretkom. Ponosni smo na školstvo i obrazovni sustav, na znanje koje djeca i mladi stječu u školama i sveučilištima. I kao da izgrađujemo povjerenje u ljudska dostignuća i napredak koji se temelji na znanju. Previđa se, međutim, da postoji više vrsta znanja, te sva nisu jednako važna ni životno bitna. Opisani događaj iz Evanđelja nam svjedoči o tome. Naime, vidimo da mudraci s Istoka na drugačiji način raspolažu s istim činjenicama s kojima raspolaže Herod i njegova svita. U objektivnom smislu riječi i jedni i drugi posjeduju isto znanje ali ga ne koriste s istim ciljem niti u iste svrhe.

Mnogi ljudi umjesto da se posluže znanjem kako bi došli do mudrosti, prokockaju mudrost koja im dolazi nadohvat ruke, jer Bog je nikome ne uskraćuje. Štoviše, htio bi da svi dođu do mudrosti spoznaje njegova života i imena, njegove ljubavi i milosti. On je svjetlo koje svijetli svim ljudima želeći da spoznaju istinu života. No ta istina nije sadržana u suhoparnom tehničkom znanju, premda je i ispravno znanje samo potvrda Božje opstojnosti. Samo ljudsko znanje, pogotovo ako se znanjem naziva količina tehnoloških informacija, nije dostatno za onu bitnu spoznaju, to jest spoznaju istine o životu, a još manje istine o spasenju i životu vječnome. Iz primjera mudraca s Istoka vidimo da i određene informacije, ako ih iskoristimo na ispravan način, mogu biti od velike pomoći da dođemo do konačnoga cilja – do mudrosti i istine. Oni su se otvorili Božjim poticajima i trudili su se one prvotne spoznaje osmisliti time što će se otvoriti Bogu koji se objavljuje, te su se odlučili slijediti ga, tražiti ga i doći do mjesta gdje se očituje u ljudskoj povijesti, u vremenu i prostoru.

Danas, na žalost, u društvu u kojemu živimo, ne uočavamo ovu bitnu poveznicu između znanja i mudrosti, to jest ne uočavamo kako je znanje upućeno postati mudrost. U protivnom, ako se to ne dogodi, ono je besplodno i beskorisno znanje, bez obzira koliku novčanu dobit moglo donijeti pojedincu i društvu. Mnogo je, doista, oko nas ljudi koji raspolažu velikom količinom informacija o tolikim argumentima, ali su zanemarili potrebu mudrosti. To jest zanemarili su potrebu da s Bogom izgrade odnos povjerenja i prijateljstva, zajedništva i ljubavi. Stoga danas kad se čovjek uljuljao u snagu i domete znanja, više nego ikada je potrebno aktivirati svijest o pravome znanju života, to jest o mudrosti. Jer samo mudrost koja dolazi od Boga je istinsko znanje života i na njoj se može graditi život, kao što učiniše mudraci. A moćnici ovoga svijeta, poput Heroda, koji se zajedno sa svojim ‘mudracima’ grade pametni, iskoristili su protiv svoga spasenja informacije koje su im bile pod rukom. Poslužili su se znanjem protiv Boga, te nikada nisu došli do spoznaje prave mudrosti, a niti su se okoristili znanjem koje je i njima bilo na raspolaganju. Umjesto da se posluže znanjem kako bi došli do mudrosti, mnogi ‘mudraci’ mudrost koja im sja i nudi im se kao zvijezda vodilja, proglase isključivim ili nepoželjnim znanjem za ljude, te se radije služe samo znanjem tehničkog funkcioniranja. Što je još gore, počesto zlorabe i u sebi potiskuju, guše i zanemaruju, odbacuju i preziru Božju mudrost. Na taj način im ishlapi i znanje koje su kao ljudi imali, jer su ga stavili u službu zamaljskih probitaka ili čak izravno u službu zla.

Zato nas vjernike danas Gospodin poziva da budemo svjedoci njegove mudrosti i da ne trpimo kompleks manje vrijednosti pred znanjem ovoga svijeta. Kako bi nam olakšao zadaću, dao nam je svoga Sina – utjelovljenu Mudrost, kojoj su se i Mudraci poklonili i kojom su bili do kraja prosvijetljeni, te i mi lako, upoznajući njega i klanjajući se njemu, stječemo svu neophodnu mudrost. Pozvani smo svjedočiti i otvarati oči onima koji su slijepi od ljudskoga znanja i koji su kao njime opijeni, ukazujući im koji je smisao znanja kojim i kao ljudi raspolažemo i koje onda uklapamo u cjelinu znanja, jer sve znanje izvire iz Boga. Potičimo ljude da znanje ne koriste samo djelomično, bolje reći za prizemljene ljudske ciljeve, kao što čini Herod koji je došao također do uvida o Mesiji. Nastojmo radije ljudsko znanje i sposobnosti iskoriste unutar spasenjskog sustava, to jest mudrosnoga znanja. Budimo stoga promicatelji duhovnoga znanja, to jest istinskog znanja o Bogu, bez kojega se ne može graditi život. Proničimo u spoznaju volje Božje i njegova života, istražujmo njegove odredbe i zakone, nadahnjujmo se svjetlom njegove istine i žarom ljubavi, pa ćemo tako i mnoge koji se ohladiše u ljudskom znanju i udaljiše od Boga, privući na put spasenja kojim hode istinski mudraci Božji u ovome svijetu.

MISNA ČITANJA:

Iz 60,1-6

Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Gospodnja.
A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Gospodin,
i slava se njegova javlja nad tobom.
K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

Podigni oči, obazri se:
svi se sabiru, k tebi dolaze.
Sinovi tvoji dolaze izdaleka,
kćeri ti nose u naručju.

Gledat ćeš tad i sjati radošću,
igrat će srce i širit’ se,
jer k tebi će poteći bogatstvo mora,
blago naroda k tebi će pritjecati.

Mnoštvo deva prekrit će te,
jednogrbe deve iz Midjana i Efe.
Svi će iz Šebe doći
donoseći zlato i tamjan
i hvale Gospodinu pjevajući.

Ps 72,1-2.7-8.10-13

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.

I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;

smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

 

Ef 3,2-3a.5-6

Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju,

Mt 2,1-12

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.