Na početku došašća teško nam pada ovakav ozbiljan i gotovo prijeteći odlomak Evanđelja (Lk 21, 25-28.34-36) koji više priliči ozbiljnosti završetka liturgijske godine, a ne njezina početka. Pogotovo što skoro svi imamo u svijest urezanu idiličnu sliku došašća i Božića i pripremamo se za radosni događaj Kristova rođenja koji i sami doživljavamo kao vlastiti obiteljski događaj, pun nježnosti i topline. No doista, bila bi prava šteta i promašaj ukoliko bismo ga proslavili bez one dužne božanske dubine i ozbiljnosti koju nam on nosi, budući da poruka i događaj Božića nadilaze vrijeme i prostor. Zato i postoji priprava za taj događaj, jer da je on samo obojen i obilježen ljudskim događajem, i ne bi nam trebala posebno pripremanje. Ali jer se radi o dolasku Boga među nas, kojemu je konačni cilj naše uzdignuće u nebo, onda nam se potruditi oko priprave za ovaj dan, kako nas onaj konačni Dan ne bi zatekao nespremnima.
no images were found
Stoga je vrlo važno od početka razumjeti da je priprava za Dan Sina Čovječjega višestruka i vrlo složena. No sam Bog se potrudio olakšati nam je dolazeći nam ususret. Poslao nam je svoga Sina da se najprije očovječi među nama, kako bismo se mi mogli u jednostavnosti zajedništva s njime pripremiti za onaj konačni Dan. I ma koliko je riječ o ozbiljnom događaju, svojom prisutnošću on nas čini radosnima, što nam olakšava sve tegobe i napore koje ulažemo u vlastito spasenje. S njime koji dolazi među nas u vrijeme, bit će nam lakše pripremiti se za vječnost. Stoga, ako božićno otajstva u nama izaziva i osjećaj topline, ne smijemo zaboraviti da je za samoga Gospodina taj događaj bio manje idiličan, jer on pravi Bog ponizi samoga sebe da bi prebivao među nama.
Osim toga, nije došao vođen ni idiličnim ni romantičnim razlozima, već je bio vođen spasenjskim ciljevima. Taj cilj nam opisuje i današnje Evanđelje, odmah na početku nove liturgijske godine, kao konačni cilj i smisao našega života: ugledati Sina Čovječjega s velikom moći i slavom, te biti spremni stati pred njega i doživjeti njegov Dan kao i dan vlastite proslave i spasenja. On se nije pojavio samo kako bi se grijao na ljudskoj vatri i ognjištu, već da nas dovede do ognjišta Božje ljubavi. Došao je u naš ograničeni svijet, na periferiji jednog malog i neznatnog naroda, kako bi nas doveo do središta života. Dolazi u naš ljudski dan, kako bi nas doveo do svojeg božanskog Dana.
Neophodno nam je o tome razmišljati i u došašću to razumjeti, te odgovoriti na poziv koji nam Krist upravlja da se i dan našeg vremenitog postojanja pretvori u njegov sveti Dan. Doista, najavljuje svoj dolazak među nas kako bismo mi živjeli svoje vrijeme osnaženi njegovom prisutnošću. Došašće kao priprava za svetkovinu njegova rođenja ujedno nas upozorava da svaki dan našega života treba biti priprava za Dan Kristov. Svojim dolaskom on će nam olakšati, jer nas kao čovjek poučava i pripravlja za otajstven život. Naime, on prisutan u vremenu, uči nas kako živjeti za vječnost. Kao Bog koji je postao čovjekom, uči nas kako mi ljudi trebamo živjeti božanskim životom. Dolazeći iz božanske punine u našu zemaljsku oskudnost, uči nas živjeti u oskudnosti za božansko obilje.
Kako je očito, Kristov dolazak nije uopće idila. On je tek prva stepenica cjelovitog otajstva koje predviđa naše uzdignuće u nebesku slavu, a došašće je priprava u kojoj dublje nastojimo razumjeti razloge Božjeg dolaska među nas, jer o tom razumijevanju ovisi i mjera naše radosti. Jer ako budemo doživljavali Božić samo kao ljudi i kroz prizmu ljudskih događanja, onda će nam biti dovoljno proslaviti došašće na ulici ili trgu, uz kuhano vino ili kobasice. Ali ako shvaćamo da Bog dolazi sa svom ozbiljnošću poradi nas i našega spasenja, onda će naše došašće ozbiljno uzeti u obzir riječi koje smo čuli: Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega. Ako se ne postavimo odgovorno na ovoj prvoj dionici naše priprave za puninu otajstva Kristova, ne možemo kasnije savladati ni ostale koje nas čekaju u životu, sve do one najslavnije koja predviđa našu proslavu u njegovoj slavi u nebesima.
Pazimo stoga i mi, te budimo budni i revni. Držimo se one narodne koja kaže: Po jutru se poznaje dan. Neka nam došašće bude jutro Kristova Dana, te pred njim otvarajmo već sada svoje srce, kako bismo doživjeli radost njegova dolaska u naše živote u svoj punini i u svemu obilju koje nam on donosi svojim očovječenjem kojim nam jamči naše pobožanstvenjenje.
Jr 33,14-16
»Evo, dolaze dani« – riječ je Gospodnja – »kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:
U one dane i u vrijeme ono
podići ću Davidu izdanak pravedni;
on će zemljom vladati po pravu i pravici.
U one dane Judeja će biti spašena,
Jeruzalem će živjeti spokojno.
A grad će se zvati:
‘Gospodin, Pravda naša.’«
Ps 25,4-5.8-10.14-14
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
Jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodinove istina i ljubav
za onog koji čuva savez njegov i propise.
Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i savez svoj objavljuje njima.
1 Sol 3,12-13; 4,1-2
Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
Lk 21,25-28.34-36
(Mt 24, 29–31; Mk 13, 24–27)
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«
»Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka doći na sve žitelje po svoj zemlji.«
»Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
