Prvu Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu usvoje određena znanja. Nakon završene priprave, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Vaš župnik, vjeroučitelji i cijela župna zajednica raduje se i iskreno vam čestita što će vaše dijete primiti sakrament Prve Svete Pričesti.
Tom prigodom bismo htjeli naglasiti vašu roditeljsku ulogu u pripremi za taj sveti sakrament. Vaša uloga u pripremi za prvu pričest i u općenito u vjerskoj pouci je neprocjenjiva.
Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu i udaljenu komunikaciju među ljudima ipak narušava mnoge društvene veze, a prva među njima jest OBITELJ. Danas sve više nastaju obitelji koje se svode na samu jezgru; roditelje i djecu, dok obitelji u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi) ima sve manje. U suvremenom svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani između poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje.
Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji odnosno da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, četvero ili više djece. Naime, princip odgovornog roditeljstva znači da roditelji sami određuju broj djece i vrijeme kad će ih imati. To znači da se nitko, pa ni sama Crkva ne miješa u intimu obitelji i njezinog života već odgovornost prepušta roditeljima. Princip odgovornog roditeljstva u vjerničkim obiteljima predstavlja samo smjernice prema kojima se odgovorni roditelji ponašaju. To znači da se pri odluci o broju djece trebaju odogovorno ravnati prema svojoj savjesti, odgovornosti prema vlastitom narodu i prema Crkvi.
Obitelj je najčvršća poveznica koja postoji među ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze.
Međutim, obitelj je i istovremeno i tako krhka i raspadljiva ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju se obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima i pridaje najveću važnost u općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu.
Nitko ne može, pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi ulogu roditelja u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška i prelijepa.
Kroz vjerski i ostali odgoj djece obitelj ostvaruje svoje poslanje kao „kućne Crkve“. Roditelji su prvi najvjestitelji vjere svoje djece i to ne samo riječima nego prvenstveno svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u krilju obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršćanske obitelji koja tako svojim članovima omogućuje rast i sazrijevanje, ne samo u vjeri, nego u svakom pogledu. Obitelji koje nastoje pratiti slavlje kršćanskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicija ili pobožnog uvježbavanja u kršćanstvo. Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji doista uključuju Boga u svoj svakidašnji život.
no images were found
Snimka Prve Svete Pričesti:
Djeca su izvela nekoliko recitacija i pjesama, a među njima i predivnu pjesmu “Isuse, volim Te”
MISNA ČITANJA:
Pnz 4,32-34.39-40
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori iz ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod iz drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Ps 33,4-6.9-9.18-20.22-22
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.
Gospodnjem su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Jer on reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.
Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, o Gospodine, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
Rim 8,14-17
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Mt 28,16-20
(Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49; Iv 20, 19–23; Dj 1, 6–8)
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
