MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Tko vjeruje u Sina, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

ČITANJA:

Job 19,1.23-27a; Ps 27,1.4-5.7.8b-9a,13-14; Rim 5,5-11; Iv 6,37-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:

ljubičasta

“Bojiš li se smrti?”, pitali jednog obraćenika na kršćanstvo. “Ne! Samo sam jako znatiželjan.”

Prepuna groblja, možda ove godine manje, cvijeće i svijeće, obilazak grobova voljenih i poznatih.

Kako smrt doživljavamo? Za mnoge je to rastanak od svega, gorak kraj kratkog i tjeskobnog života. Preživjeli iznova proživljavaju dramu pokojnika na četvorini kreveta: mučenje, teško disanje, usta otvorena, a oči zatvorene. Jeziv doživljaj za one kojima je smrt kraj, rastanak s voljenima. I nikad više sastanak.

Vjernici znaju da je smrt nešto naravno kao i rođenje i da sve ima svoj tijek i trajanje. Oni znaju da je pokojnik izašao iz tunela boli, patnje, osamljenosti, ali da je na kraju tunela svjetlo koje je Isus zapalio. Smrt je ovdje rastanak s nama, a tamo sastanak s Bogom.

Bolest pospješuje mogućnost odlaska s ovoga svijeta. Smrt nas čeka pa se moramo čitav život pripremati za nju. U životu sudjelujemo i  u patnji Isusovoj noseći svoj i tuđe križeve u uvjerenju da je njegov križ procvjetao uskrsnućem.

Što nam je činiti? Za gradnju kuće, bilo koji fizički i umni posao, potrebna nam je priprava. Neka nam slika bude zapaljena svijeća. Ona gori, dogorijeva i gasi se. Iza nje u našim očima ostaje svjetlo. Neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave, zbog njih, Oca vašega koji je na nebesima. Novi Zavjet je prepun načina kako ćemo osvojiti nebo.

Gdje mnogi griješe? Nastoje na smrt zaboraviti, na pripravu još više, kao da će njih zaobići.

Kad je već kraj na domaku, nevoljko zovu svećenika da bolesniku donese pričest i bolesničko pomazanje. Koliko to nekome može pomoći? Ako u životu nismo težili i molitvom i susretom u pričesti s Isusom drugovali, ovo sve može biti pokušaj. I toga se mnogi boje. Ne žele zvati svećenika da se “bolesnik ne uplaši“.

Reakcija  uobičajena kod onih kojima su Crkva  i sakramenti  navika i „servis“ za neke trenutke koje nisu, zbog drugih, željeli izbjeći.

Vjernik umire s mirom jer zna da to nije kraj, nego novi početak drugovanja s onim koga su naslućivali u riječi, sakramentima, a sad će ga gledati “licem u lice“.

Pouka i opomena živima: Tko ne nosi nebo u sebi za života, ne mora ga poslije smrti tražiti! Svi smo na križnom putu života s Kristom zajedno. Njegova sudbina kao čovjeka ponavlja se vjekovima u onima koji su živjeli, patili, za nebo se pripremali.

Izvor: Vjera i djela

Na Dušni dan je po tradiciji misa u crkvi Gospe od Zdravlja na Oriovici za naše pokojne, za koje vjerujemo da su po milosti božjoj zadobili život vječni tako da su i oni u društvu svetaca u vječnosti.

Sjećamo se danas naših pokojnika. Molimo Boga za njih, da zadobiju oproštenje svojih grijeha te da se na njima u potpunosti ostvari Kristovo spasenje. U isto vrijeme želimo moliti jedni za druge i za nas same, da tako hodimo ovim svijetom slijedeći Krista, da nas jednoga dana, njegovom milošću, ni smrt ne odijeli od njega. U njega se uzdamo, jer je njegova milost jača od svakoga grijeha i od svake zloće.

Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate k’o cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo (Ps 103,15-16).

Danas nam Isus veli: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! Velika je to riječ. Dok to govori, Isus stoji pred vlastitom smrću. Govori o odlasku s ovoga svijeta. Govori o vlastitoj smrti, ali i o mukama, progonstvima i o smrti svojih učenika. I veli im da se ne uznemiruju. Samo Bog to može reći. Samo Isus koji je pravi Božji Sin, onaj koji je pobijedio smrt. Isus govori i o patnjama i o križevima i o strahotama, ali ipak veli da se ne uznemirujemo. Jer mi nismo predani na milost i nemilost ovozemnim zakonima, prolaznosti, smrti i propadljivosti. Mi smo na neki način podložni zakonima ove zemlje, ali ih u isto vrijeme nadilazimo. Jer mi nismo samo od ove zemlje. Od Boga smo. Stvoreni na njegovu sliku. Radi nas je Sin Božji postao čovjekom. On nam daruje vječni život. Zato, svjesni svih nevolja i strahota, po Isusovoj riječi, mi se ne uznemirujemo.

Veli Isus dalje: U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: “Idem pripraviti vam mjesto”? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. Znadete kako se ono bogataši hvale, da su ovo ili ono kupili po narudžbi, po mjeri. Načinjeno baš za njih i prema njihovu ukusu. Isus govori na sličan način. On nam pripravlja stanove. Pomislimo: nismo mi za Boga neko silno mnoštvo njegovih vjernika i poklonika. Svatko je za Boga poseban, svatko je za Boga osoba, neponovljiva, jedinstvena u cijelom svemiru. Bog je savršen i neizmjeran i zato se on može prema nama postaviti kao da je svaki od nas jedini njegov prijatelj. Bog nas po Isusu poziva u svoju kuću, nudi nam svoju intimu, uvodi nas u dostojanstvo svojih sinova i kćeriju. To su oni vječni i nepropadljivi stanovi. Za svakoga ponaosob. Jer Bog svakoga od nas zove imenom. U tome smislu prekrasno govori Božja riječ u posljednjoj knjizi Svetoga pisma:

Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu (Otk 21,3-4).

Je li to onda sve tako jednostavno? Što da čovjek učini da dospije do tih Božjih stanova? Veli Isus: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Uvijek se, nekako, vraćamo na ono temeljno. Isus je Put. A znamo da je njegov put – put poslušnosti nebeskom Ocu, put ljubavi, trpljenja, muke i smrti, ali i put prema uskrsnuću. Isus nas spašava svojom milošću, ali tako da budemo s njime i da ga slijedimo. A to onda znači da svatko od nas zajedno s njime vrši volju Božju, prihvaća s ljubavlju nedaće ovoga života, ljubi Bog i bližnjega svim srce, te konačno, nosi križ zajedno s njime. Tako ćemo onda, zajedno s njime, stići i do vječnih stanova na nebesima.

To molimo za svoje pokojnike, svjesni da Božja ljubav beskonačno nadvisuje sve naše grijehe i zločine. Baš kako stoji u nezaboravnim riječima proroka Izaije, to molimo i za sebe i za svoje drage i za svakoga čovjeka dobre volje:

Da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi ju pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti!

Nakon mise je bilo odrješenje ispred crkve.

MISNA ČITANJA:

FOTOGALERIJA: