Misao iz evanđelja dana
Misna čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Razmišljamo danas o Isusovu susretu s jednom Samarijankom na Jakovljevu zdencu kod grada Sihara, o događaju koji opisa sv. Ivan u svome Evanđelju. Isus je oko podneva žedan sjedio na zdencu dok su učenici otišli kupiti hrane. U tom je trenutku došla jedna žena zahvatiti vode te je Isus iskoristio prigodu da je upita piti, jer on nije imao čime zahvatiti. Nakon što se žena začudila da on kao Židov traži od nje Samarijanke piti, Isus joj je odgovorio jednom znakovitom rečenicom: Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive. Upravo ta rečenica je pobudila dodatno zanimanje u ove žene pa je tražeći daljnja pojašnjenja otkrila da je Isus Mesija koji ima doći na svijet.
Svojom otvorenošću dodatnoj spoznaji, ova žena predstavlja svakoga tko iskreno traži Boga, to jest Božje darove. No kako svako traženje Božjega dara pretpostavlja da taj dar nemamo i da ga ne poznamo, tako je i u ovome slučaju: Samarijanka ne zna što je to ovdje Božji dar. To jest, ona ne zna Tko je Božji dar. Potom je također neophodno da ima netko tko joj zna ukazati da postoji dar žive vode koja može nasititi našu životnu žeđ, a to je bio Isus. Time ova žena predstavlja i svakoga od nas, jer počesto ni mi, premda u određenoj mjeri vjernici, ne živimo potpuno za spoznaju dara Božjega, već od Boga ištemo darove po našoj ljudskoj mjeri. Slikovito rečeno, kao što je Samarijanka, dok je Isus govorio o vodi koju on daje, u prvi mah pomišljala na vodu koju treba zahvatiti iz nekog zemaljskog zdenca, on je govorio o vodi života vječnoga koju on zahvaća iz srca Očeva i potom njome napaja nas. Tako i mi ljudi razmišljamo o darovima po mjeri naših malih životnih posuda kao što je naš um i srce, naša inteligencija i sposobnost ljubavi, pa i ne pomišljamo da može biti nešto više i trajnije od toga.
Srećom po nas, takav obilni Božji dar doista postoji i njega nam donosi Isus, koji nas, kao i Samarijanku, poučava i potiče da mu se otvorimo. On je došao u našu pustinju, s nama podijelio našu žeđ za životom i okusio istinsku glad i baš je zato dobro znao koliko nam nedostaje nebeski dar, a mi u svojoj ograničenosti ne vidimo ništa osim zemaljskoga. On se s nama solidarizirao i trpio uvjete ljudskoga života kako bi nam otkrio sadržaje božanskoga, no mi se grčevito držimo svoje posude s vodom i svoga komada kruha. Kad je riječ o zemaljskom kruhu, onda često tražimo ‘kruha povrh pogače’ jer smo nezasitni, ali ne znamo da možemo to dobiti samo ako krenemo u potragu za nebeskim darom. U tom duhu od Boga tražimo siguran i miran život, s dovoljnom količinom zemaljskoga obilja, jela i pića, naslada i užitaka, te se žalimo kad počnemo time oskudijevati. I kad nas on odvraća od takvoga puta uvjeravajući nas da gubimo sve što imamo kad se usredotočimo samo na zemaljsko, premalo imamo povjerenja u njega i teško zaokrećemo svoj put prema nebeskim dobrima. Stoga je naš zemaljski svijet tako i uređen da smo u njemu izgradili kule u oblacima, stvorili smo sustav ispraznosti koji je napuhan kao balon i dovoljna je neka životna nedaća da ta naša kula od karata padne do temelja. Na žalost počesto smo slijepi za Božje darove i ne vidimo kako svojom ljudskom posudom grabimo samo mutnu vodu iz plićaka, dok smo jako daleko od žive vode Božjega života. Ne želimo, osim toga, sebi priznati kako svoju žeđ i glad za životom tažimo nezdravim i štetnim zemaljskim napitcima i jelima, umjesto da se okrenemo Bogu koji jedini može ugasiti našu žeđ i zasititi našu glad.
Korizma je stoga vrijeme kada dopuštamo Isusu da uđe u naš život i da sjedne pored zdenca kako bi nas poučio tražiti i crpiti vodu života vječnoga. Dopustimo mu da nam otvori oči za Božje darove i da u nama potakne žeđ neugasivu za Bogom živim. Ne gradimo svoj život na zemaljskoj prolaznosti koja je tako krhka da preko noći propadne i dovede do krize i očaja mnoge koji se pouzdaju u ljudsko jelo i piće i grade društvo prema ljudskoj viziji. Odbacimo sve ono što nam ne treba i žeđajmo za onim bitnim, božanskim, koje nam dolazi s Isusom. Korizma je idealno vrijeme za to, pa mijenjajmo svoje navike koje su posljednjih desetljeća postale toliko prizemljene i štetne, da smo se zarazili kojekakvim požudama i strastima, željama i težnjama koje su nas odvele u propast. Poput Samarijanke, vratimo se autentičnom i zdravom životu uz Isusa i s Isusom, pijmo na njegovim izvorima žive vode i hranimo se jelom koje nam je on objavo svojim tijelom za život vječni.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Daj nam vode da pijemo!
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje:
Ljubav je razlivena u nama po Duhu koji nam je dan.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Izvor vode koja struji u život vječni.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
