MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Danas se ispunilo ovo Pismo.
ČITANJA:
Neh 8,2-4a.5-6.8-10; Ps 19,8-10.15; 1Kor 12,12-30; Lk 1,1-4; 4,14-21
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
Svima nam je dobro poznato da za bavljenje nekom aktivnošću ili poslom trebamo biti ovlašteni, to jest imati potvrdu o potrebnoj struci i kvalifikaciji. Pa i za svakodnevne potrebe, čak i ono tehničko servisiranje predmeta i strojeva, vrlo često nas jamstva obvezuju da ih servisiramo u ovlaštenom servisu, a ne bilo gdje ili kod bilo koga. Takav pristup je dodatna sigurnost da nismo prepušteni varalicama i šarlatanima, već da uživamo kvalitetnu potporu i vjerodostojnost onih s kojima surađujemo. Dakle, i od nas i od drugih traži se sigurnost da s jedne strane živimo odgovorno i pružamo potrebno jamstvo drugima u profesionalnim dimenzijama života, ali jednako tako da možemo i za sebe osigurati potrebne usluge na isto takvoj razini. Time što netko bdije nad kvalitetom i što postoje oni koji dodjeljuju potvrde ili ovlasti, shvaćamo da možemo živjeti s više pouzdanja da nam neće biti podvaljena nekvalitetna usluga ili sadržaj, to jest da nećemo biti tretirani na nekompetentan način.
Dok je to tako u redovitom životu, slično se pitanje može postaviti i za život vjere. Može li bilo tko sebe smatrati kompetentnim govoriti o Bogu? A ako se netko i smatra, postoji li mogućnost razumjeti je li to ispravno? To jest, postoji li mogućnost od nekoga dobiti ovlast i znati da je riječ o kvalificiranom i zakonitom zastupniku koji zna što govori i koji ima sve službene ovlasti nastupati, svjestan da ne improvizira, već da u potpunosti savjesno i kvalitetno vrši svoje poslanje. A kad je riječ o naviještanju Boga, onda bi doista sam Bog morao dati ovlasti onima koje šalje u svoje ime da pronose njegovu riječ i pozivaju na vjeru. Jer ako ni u jednom području života nemamo prava činiti što nas volja, već samo ono što je ispravno i za što smo ovlašteni, onda bi tim više to moralo vrijediti i za vjeru. Ako netko zastupa Boga na zemlji, onda bi morao pokazati vjerodostojnu ‘ispravu’ kojom potvrđuje da ga je on ovlastio za takvo što.
Ovo je važna činjenica koju treba propitati, jer vidimo da o tome ovisi i razumijevanje poslanja kojemu pristupa sam Gospodin Isus nakon krštenja na Jordanu. On sebi ne daje za pravo samostalno i samoinicijativno činiti što ga volja, niti činiti nešto što ne ulazi u njegove ovlasti i nadležnost. Poslušan volji Očevoj u svemu se stavlja na raspolaganje samome Ocu, znajući da mu je vršiti samo njegovu svetu volju koju je Otac već prethodno objavio tijekom povijesti spasenja u svome narodu. Isus nije bio neki religiozni guru koji se u nekom trenutku osvijestio ili probudio pa počeo govoriti u ime Božje, već je bio Mesija sa zadaćom koju je primio od Oca koji je iznad njega. On nije bio niti neki filozof koji je svojim razumom otkrio i shvatio određene sadržaje o Bogu, a do kojih prije njega nije došao nitko od ljudi, pa im je stoga odlučio to priopćiti, kako bi tako imao autorsko pravo na takvo što. Naprotiv, on je bio Božji Sin sa svim potrebnim ovlastim da govori o Bogu na vjerodostojan i ovlašten način. Ako je netko poznavao Boga i njegovu volju i ako je netko znao što treba ljudima navijestiti, onda je to bio on. Pa ipak, nije se među ljudima pojavio na bahat način, već na sasvim skroman, pokazujući unutarnjom snagom Duha da je od Boga ovlašten i da se ponaša sukladno ovlastima koje su mu dane, kao i sukladno proročanstvima koja su ga navijestila. Zato sv. Luka u današnjem odlomku ističe da je Isus u snazi Duha došao u Galileju. Upravo je snaga Duha bila njegova vjerodajnica pa će zato i u sinagogi u Nazaretu Isus otvoriti upravo odlomak iz proroka Izaije u kojemu stoji dokaz o tome da ga je Otac poslao i ovlastio da naviješta vjerodostojno sve što mu je povjereno: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!”
A nakon sebe, Gospodin je ostavio svetu Crkvu da vjerodostojno prenosi sve što je on naučavao i činio, pa zato sv. Luka potvrđuje za sebe da je jedan od takvih ovlaštenih svjedoka koji je jamčio za vjerodostojnost svih podataka o Isusovu djelovanju. On je dobro provjerio i osvjedočio se u sve što je napisao, kako bi oni koji kasnije prihvate vjeru bili sigurni u ispravnost svega čemu su poučeni i kako bi shvatili da im nitko neovlašten i neupućen nije navijestio istine i pozvao ih da vjeruju, već da mogu biti mirni i sigurni da su poučeni o istinama koje izviru iz samoga srca Očeva. To jest da mogu imati pouzdanje da ih navjestitelji Evanđelja u svetoj Crkvi vode putem Božjim. Da nije bilo apostola i Crkve kojoj je Isus povjerio svoje poslanje, danas ne bismo imali valjanog svjedočanstva o Isusovu djelovanju.
A kao što je Isusa opunomoćio Otac i poslao ga snagom Duha Svetoga, tako i on od nas očekuje da budemo pouzdani i valjani svjedoci njegova događaja živeći vjerno i revno zajedništvo vjere u svetoj Crkvi koja je od njega primila istovjetnu punomoć. A koliko smo stvarno vjernici to ne dokazujemo krsnim listom, premda i on nešto govori o nama, već prije svega to pokazujemo vjerodajnicama Duha Svetoga i njegovom snagom kojom je Isus naviještao radosnu vijest. Koliko smo vjernici pokazujemo ovlašću potvrđenom pečatom Duha Svetoga koji čini da budemo živi udovi Tijela Kristova koji neumorno svjedoče za svoga Gospodina i druge privode u život vječni.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Neh 8,2-4a.5-6.8-10
Čitahu iz knjige Božjeg zakona i razlagahu da narod može razumjeti što se čita.
Čitanje Knjige Nehemijine
U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.
I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.
Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 19,8-10.15
Pripjev:
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.
Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.
Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Drugo čitanje:
1Kor 12,12-30
Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 1,1-4; 4,14-21
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
»Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Riječ Gospodnja.
FOTOGAERIJA:
