MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
ČITANJA:
Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-15
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Koliko traje povjerenje – a koliko zaborav? Kristovi učenici na putu za Emaus susreću Uskrslog Gospodina ali ga ne prepoznaju. Oni su razočarani svim događajima prošloga dana u Jeruzalemu; od vjere koja je počela gorjeti ostao je samo plamičak koji je tinjao. Krist, onaj kojemu su počeli vjerovati, umro je kao najveći zločinac. Sve svoje tjeskobe i izgubljene nade odaju strancu koji im se pridružio. Nemaju razumijevanja ali ni lijepih riječi za onoga koji im je donedavno bio dobrim prijateljem; osjećaju se izdanima. Govore o uskrsnuću koje se navodno dogodilo ali nakon tri dana. Koliko li su samo duga tri dana čovjeku koji mora čekati?
Tri dana – su vječnost…
Ljudsko očekivanje nema tri dana strpljenja, mi želimo sve sada i odmah. Zbog toga ni učenici nisu prepoznali Uskrsloga dok su zajedno putovali. Zaokupljeni su samo sobom i sve ostalo ih se ne dotiče. Sami su bili sav svoj svijet. Koliko li smo i danas zaokupljeni samo sobom? Gledamo li u bližnjega kao u Krista, s povjerenjem i nadom, vidimo li u bližnjemu lice Božje? Možemo li Riječju zapaliti srce bližnjega pa ga potaknuti na ispovijed, dolazak na misu, molitvu i vratiti iz zaborava vjeru kojim mu je srce gorjelo dok ga je nekoć davno okupala voda krštenja? Krist je svojim riječima dotaknuo srca suputnika i oči su im se otvorile, te su ga prepoznali. I u tome trenutku dogodio se Uskrs!
Prepoznali su svjetlo u svojem životu, srce im je bilo puno radosti i oči su im se otvorile. I taj susret događa se kroz stoljeća. Isus tako kreće na put sa svakim od nas još prije nego li nas ugleda svjetlo dana. Isus je uz nas u prvim koracima, prvom smijehu, prvoj suzi – On s nama hodi stazom života. A mi hodamo – zatvorenih očiju, spotičemo se i padamo, na trenutke se radujemo ili beznadno tugujemo, vjerni i nevjerni… samo ljudi. A Krist nas postojano čeka – da progledamo i da se pogledamo „licem u lice“.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Dj 2, 14.22-32
Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.David doista za nj kaže:’Gospodin mi je svagda pred očimajer mi je zdesna da ne posrnem.Stog mi se raduje srce i kliče jezik,pa i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemljuni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.Pokazat ćeš mi stazu života,ispunit me radošću lica svoga.’Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«
Otpjevni psalam:
Ps 16, 1-2a.5.7-8.11
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Evanđelje:
Mt 28, 8-15
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.
