Misao iz evanđelja dana
Čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Nakon današnje svete mise bilo je posebice svečano jer je bilo krštenje malog Stipe Anđelića sina Nikoline i Stipe Anđelića.
Kumovi su Tomislav Burica i Žana Škaričić Gudelj.
Svatko je od nas na ovoj zemlji po svom tijelu posve maleno, sićušno biće, ograničeno pod ovim svemirom ali po svom duhu smo beskrajno veliki i vječni. To je ono što nam je Bog darovao, to je ono što smo po svojim roditeljima i mi donijeli na ovaj svijet, a Bog nam je svojom milošću po sakramentu svetog krštenja darovao u naše srce i našu dušu da se možemo doista izdići iznad ove zemlje, ovog vremena i prostora, da se možemo kao bića Božja izdići iznad svemira.
Ako su nas naši roditelji rodili na zemaljski život, Crkva nas je na krštenju ponovno rodila na vječni život. Postali smo sinovi u njegovu Sinu Isusu (usp. Rim 8, 15; Gal 4, 5-7). I nad svakim od nas, koji smo rođeni od vode i Duha Svetoga, nebeski Otac daje da s beskrajnom ljubavlju odjekne njegov glas koji kaže: “Ti si sin moj ljubljeni” (usp. Mt 3, 17). Taj očinski glas, koji se uhom ne može čuti ali ga veoma dobro čuje srcem onaj koji vjeruje, prati nas kroz čitav život, nikada nas ne napušta. Kroz čitav život Otac nam govori: “Ti si sin moj ljubljeni, ti si kći moja ljubljena”.
Pritjelovljeni Kristu po krštenju, krštenici dakle bivaju suobličeni Njemu, “prvorođencu među mnogom braćom” (Rim 8, 29). Po djelovanju Duha Svetoga, krštenje čisti, posvećuje, opravdava, da u Kristu oblikuje, od mnogih, samo jedno tijelo (usp. 1 Kor 6, 11; 12, 13). Izražava to mazanje krizmom, “čime se označuje kraljevsko svećeništvo krštenika i njegovo uvrštenje u zajednicu Božjega naroda” (Red krštenja, Prethodne napomene, br. 18,3) Stoga svećenik maže svetom krizmom glavu svakog krštenika, nakon što je izgovorio ove riječi koje objašnjavaju značenje tog čina: “Bog… te maže krizmom spasenja da se pribrojiš njegovu narodu i ostaneš ud Krista svećenika, proroka i kralja za život vječni”.
Čestitamo malom Stipi na sakramentu krštenja, te njegovim roditeljima i kumovima!
Radosno iskustvo Kristova uskrsnuća i s njim povezana nada i vjera u uskrsnuće svakoga onoga tko se priznaje Kristovim učenikom u ranijim je vremenima bilo snažno naglašeno ne samo u liturgijskom životu Crkve kroz narednih 50 dana nakon Uskrsa, do blagdana Duhova, nego i u svakodnevnom životu vjernika. Može se u tom smislu sa žaljenjem primijetiti kako se danas slavlje otajstva uskrsnuća vremenski bitno skratilo i gotovo se u praksi svelo na samu svetkovinu Uskrsa i na Vazmeni ponedjeljak. Iako se, dakle, u javnom životu u načelu neće, ili barem neće dostatno govoriti izvan toga okvira o uskrsnom otajstvu, kao vjernici pozvani smo tu radost Kristova uskrsnuća i dalje intenzivno živjeti kroz cijelo vazmeno vrijeme, a posebno kroz vazmenu osminu.
Na to nas poziva i današnji evanđeoski odlomak (Mt 28, 8-15), koji nam skreće pozornost na temeljne razlike između onih koji su otkrili radost uskrsnoga jutra i onih koji su se potpuno zatvorili mogućnosti prihvaćanja Isusa Krista kao Uskrsloga Gospodina po kojemu je svijet spašen. Tako nam Matej najprije spominje žene koje su u nedjelju ujutro došle pogledati Isusov grob, ali tek što su stigle, ukazao im se anđeo, odmaknuo grobni kamen i rekao im da je Krist uskrsnuo. Žene su potom radosne otrčale učenicima kako bi im prenijele vijest da je Učitelj živ, a dok su išle, u susret im je došao i sam Gospodin, pozdravio ih i uputio ih da prenesu njegovoj braći poruku da dođu u Galileju, jer će ga ondje i oni moći vidjeti.
Isus ih je pozdravio sa: Zdravo!, kako se to obično kod nas prevodi, no zapravo treba imati u vidu kako grč. haire, riječ koja je u izvorniku, znači raduj se, pa ih je dosljedno Krist pozvao da zaborave tugu zbog patnje i smrti svoga Učitelja i da se bezgranično raduju jer je On živ. Takva nada i takva radost ona je koja bi trebala plamtjeti u svakom vjerniku, upravo iz razloga jer je naš Bog živi Bog, Bog koji se ponizio do smrti na križu, ali i onaj koji nam je otvorio vrata vječne radosti. Takvu radost mogu osjetiti samo oni koji su potpuno povjerovali Istini koju su nam prenijele žene s uskrsnog jutra i takvu radost ne mogu uništiti nikakve životne nedaće.
S druge strane, u istom nam evanđelju Matej govori o onima koji su odbacili radost otkupljenosti, a riječ je o starješinama svećeničkim, onima koji su, da bi zaštitili i sačuvali nekakve svoje “istine”, bez imalo razmišljanja lažima i prijevarama odbacili Istinu i tako ostali zatvoreni u svoj svijet mraka i tuge. Oni su, naime, puno novaca dali vojnicima kako bi ovi, unatoč istini kojoj su svjedočili, pronijeli laž da su učenici noću ukrali Kristovo tijelo dok su stražari pozaspali.
Slika je to i svih onih koji ni danas, unatoč tolikim tragovima Božje ljubavi, ne vide i ne žele vidjeti snagu i ljepotu spasenja koje nam je ostvario Krist svojom mukom, svojom smrću i svojim uskrsnućem. Oni nisu i ne mogu biti radosni u punom smislu riječi, jer su zatvoreni u nekakav svoj imaginaran svijet u kojemu nema mjesta niti Kristu koji pati, niti Kristu koji se toliko ponizuje da daje svoj život za nas, a onda niti Kristu koji nam svojim uskrsnućem otvara vrata novog života i vlastitog uskrsnuća.
Vazmeni nam ponedjeljak tako zajedno sa svetim Matejem stavlja pred oči snagu radosti, one radosti po kojoj spoznajemo da smo spašeni te nas u tom smislu potiče da tu radost pokazujemo kroz cijeli svoj život, a posebno kroz cijelo sveto vazmeno vrijeme.
Izvor: Vjera i djela
Prvo čitanje:
Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:
»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
David doista za nj kaže:
‘Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispunit me radošću lica svoga.’
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Evanđelje:
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.
Riječ Gospodnja.
