VELIKA GOSPA / UZNESENJE B.D.MARIJE – svečana sv.misa na Oriovici

Svečan dan. Ovo je dan što ga učini Gospodin, prvi dan potpuna ostvarenja spasenja, ne čekajući Sudnji dan: svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije dušom i tijelom u nebesku diku. Ovo je završetak njezina zemaljskoga života, u kojem joj nije nedostajalo kruha nevolje i pića gorčine. Ovo je kruna njezinih 70 i toliko godina. Svečana njezina svetkovina nad svetkovinama, prijelaz duše s preobraženim tijelom u vječni život. Susret s Presvetom Trojicom licem u lice. Početni je susret bio kada je Otac nebeski poslao svoga arkanđela Gabriela njoj, mladoj Nazarećanki, da pristane na otajstvo Utjelovljenja, u kojem je sila Duha Svetoga osjenila njezinu bezgrješnu utrobu i kada je Djevica začela Sina Svevišnjega (Lk 1,26-33). A ovo je vrhunac njezina susretanja s Bogom.

Veliko ime. Ova se svetkovina naziva Velika Gospa. Mala je ona kada se tek rodila, kada slavimo njezin zemaljski rođendan. A Velika je kada je uzrasla do punine kako je Bog zamislio, kada se konačno spasila i proslavila; kada u najvišem stupnju veliča duša njezina Gospodina i duh joj zahvalni klikće u Bogu, Spasitelju svijeta. Taj Veliča – Magnificat čitamo u današnjem Evanđelju (Lk 1,46-55). Mi slavimo onaj svečani čin kojim je svemogući Bog Otac tjelesnu majku svoga Jedinorođenoga Sina zaodjenuo suncem, „mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12,1). Ova je svetkovina toliko veličanstvena da „sve patnje“ koje je proživjela od Nazareta, preko Betlehema, Egipta, Kafarnauma, Jeruzalema, Kalvarije, po Isusovu Križnom putu i smrti, u Efezu, nisu „ništa“ (Rim 8,18) prema slavi koja se očitovala u njoj darom premilosrdnog srca Boga našega.

Umjesto grobnice – bazilike. Samo su dvije osobe na ovome svijetu, za koje nam sveta vjera kazuje, da ne trebaju nikakva grobna natpisa, ni mramorna spomenika, ni mauzoleja.

– To je najslavniji grob, onaj na Kalvariji, gdje je Bogočovjek Isus završio svoj ovozemni život, i grob mu treći dan ostao prazan, vraćen Josipu Arimatejcu. Anđeo mu Božji pobio spomenik u Evanđelju kada je preplašenim ženama navijestio: „Resurrexit sicut dixit – Uskrsnu, kako reče“ (Mt 28,6; Lk 24,6). Tu, dakle, stoji natpis: „Nije ovdje!“: Ovdje ne počiva! Ovdje ne leži! Ovdje ga nema. Nije odnesen, ni ukraden, niti se ikakva ljudska zloća više iživljava zločinačkim ucjenama nad njegovim presvetim Tijelom. Zemaljski mu je spomenik bazilika Gospodinova groba i uskrsnuća još od prvih stoljeća. On s Ocem svojim u jedinstvu Duha Svetoga živi i kraljuje u vjekovječne vjekove!

– A druga je osoba majka Isusova, Marija, koja je usnula i probudila se na vječni život, odnosno preminula i Bog je potom uskrisio, te je dušom i tijelom uznio u nebesku slavu. Ni ona nema groba, ni natpisa, ni spomenika. Ni u nje nema: „Ovdje počiva“. Ima crkva Marijina groba ili Uznesenja u nebo na Maslinskom proplanku u posjedu pravoslavaca, i katolička crkva Marijina usnuća u Jeruzalemu, uređena početkom prošloga stoljeća.

Gospa je sudjelovanjem u Isusovu utjelovljenju, rađajući Sina Božjega i svojega, prateći ga na njegovu životnom putu i supateći s njime sve do gore Kalvarije, po Božjem daru zavrijedila da s njime dušom i tijelom vjekuje u nebeskoj slavi. Njoj se podižu spomenici u obliku kapelica i crkava, veličanstvenih bazilika i katedrala. 

Ne pitamo se zašto je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo: On je Druga Božanska Osoba, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga. Svemoguć i svemoćan. I nikakva smrt nad njim ne može gospodovati. Ali se pitamo zašto je Blažena Djevica Marija doživjela slavu uskrisenja i uznesenja? Je li to njoj Isus učinio zato što je ona bila njegova Majka? – Naravno da jest! Savršena majka. Dostojno je i pravedno da ne počiva u grobu ona koju je Bog na poseban način pripremio da bude početak boljega svijeta i putokaz sigurne nade svomu putničkom narodu, dajući joj milost na milost.

Jedinstvene povlastice. Ni u jednom se ljudskom biću Bog nije tako bogato očitovao kao u Nazaretskoj Djevici. Njoj je dao veličanstvene povlastice koje nema nijedna druga žena na ovome svijetu:Ona je bezgrješno začeta od svojih roditelja Joakima i Ane.

Ona je čudesno Majkom postala, i čudesno Djevicom ostala.

Ona je najprije srcem [corde] onda tijelom [corpore] začela i potom rodila[1] Sina Božjega, pravoga Boga, zato Bogorodica, Bogomajka, sve čudom i povlasticom Božjom.

Ona je Uznesena u nebo. Jedina koja je, po Božjem privilegiju, završivši ovozemni tijek, bez obzira ili doista umrla ili samo usnula pa se probudila, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, gdje sa Sinom svojim vjekuje i kraljuje. U to kao katolici vjerujemo neopozivom istinom ili dogmom proglašenom 1950. godine. Nije joj to Bog dao samo radi nje same, nego još više radi cijeloga čovječanstva, a najviše da i ona i sav ljudski rod iskazuju dužnu hvalu i slavu premudromu i predobromu Bogu.

U očekivanju uskrsnuća. Bog je Mariju učinio dostojnom da ni njezino tijelo ni trenutka ne trune u truloj zemlji nego da, preobraženo, s besmrtnom dušom uživa slavu uskrsnuća, slavu koja i nas druge vjernike čeka, ali tek nakon Sudnjega dana: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku“ (1 Kor 15,22-23), tj. o njegovu Drugom pojavku, kada Bog presudi da pravedni pođu na desnu stranu u život vječni, a nepravednici na lijevu stranu, u besmrtnu smrt!

Poštovanje života. Danas je prigoda da se upitamo o vrijednosti i poštovanju života koji nam dolazi od oca i majke, za koji smo im zahvalni, i ujedno zaduženi prenositi ga drugima, postajući očevi i majke, u tjelesnom ili u duhovnom pogledu.

Bog po samoj prirodi poziva muškarca i ženu da sudjeluju u njegovu stvoriteljskom djelu s pomoću naravnoga začeća, naravnoga rođenja i kulturno-vjerskog odgoja novih ljudskih stvorenja. Bog je u narav ljudsku, muških i ženskih osoba, čudesno usadio moć duha, snagu i osjećaj ljubavi da se odazovu Božjem zakonu i zovu. Da na to pristanu odgovorno, ozbiljno, osobno, savjesno. Tko je dočekao da ga svećenik s oltara na tu naravnu, prirodnu dužnost podsjeća, a to u svome biću ne osjeća, onda nije posrijedi nedostatak poziva Crkve, nego je pitanje same naravi i savjesti. A ovosvjetska pravdanja i izmotavanja: te nesretno siromaštvo, te nema posla, te oskudna plaća, te skupi stanovi i školovanje, samo da ne bi došlo do vjenčanja ili do začeća, a ako dođe da se po kratku postupku likvidira, to su sve nevjerodostojne i neuvjerljive ispričnice, a pobačaji užasni kažnjivi zločini, i ne mogu se pravdati ničijom savješću. Čuje se ne jednom poruka: „Daj mi uvjete za život, pa ću se staviti u službu života, udajom, ženidbom i rađanjem djece“. Kako tako govoriš? – Ta jesu li dokaz protiv takva prigovora tolike zemlje i narodi koji su postigli najveći ekonomski procvat i ujedno doživljavaju katastrofalno nepoštovanje prema životu: pobačajima, samoubojstvima, eutanazijama, spolnim izopačenostima. A to se nepoštovanje očituje u izbacivanju Božjega zakona iz ljudskoga društva u različitim oblicima. Željeli bismo priliku ne ispustiti, nego Božji plan ispuniti, kao što ga je Gospa provela u svome životu. I neka nam u tome pomogne svojim savjetom i zagovorom. 

Zagovornica. Mi se Velikoj Gospi utječemo, jer to Bog hoće. On je nju u svojoj ekonomiji spasenja odabrao i nitko od nas nije Isusu tako blizak kao njegova Majka:
          Službenica u utjelovljenju – neka pomogne svima začetima da se rode!
          Majka u rođenju – neka bdije nad svima rođenima da čestito žive!
          Vjernica u prikazanju –  neka vodi svoju djecu k Bogu da se iz dana u dan posvećuju!
          Nazočnica u krštenju – neka se za širenje Crkve Kristove majčinski zalaže!
          Suradnica na svadbi u Kani – da svima obilje života od Životvorca isprosi!
          Supatnica na Kalvariji – da nemoćnima i nevoljnima Križni put olakša!
          Moliteljica u dočeku Duha Svetoga – da nam darove Duha Božjega izmoli!
          Zajedničarka u uskrsnuću – da nam misao na uskrsnuće u vjeri učvršćuje!

Nije velik tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi, a kad u nebo dođe da mu Isus rekne: Budući da si Božju volju vršio i druge u tome poučavao, ti ćeš biti „velik u kraljevstvu nebeskom“. Tu je veličinu u najvećem stupnju postigla ljudska osoba Velika Gospa! 

Čestitka. Kao duhovna djeca čestitamo Gospi, Isusovoj Majci i Majci svih vjernih, ovaj njezin rođendan za nebo! Čestitamo ovu svetkovinu Majci nebeskoj, i molimo je neka i nama, djeci svojoj zemaljskoj, svojim zagovorom izmoli milosti da postignemo puninu kakvu nam je Bog namijenio!