Misao iz evanđelja dana
Čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Gospodine Bože naš,
ti si nam očitovao svoju ljubav
i darovao nam milost da budemo tvoja djeca.
U Kristu, svome Sinu,
pokazao si nam uzor novoga čovjeka
i preobrazio nas svojim uskrsnućem,
da rastemo u mudrosti, dobi i milosti.
Oče svjetlosti, svojom blizinom prati i blagoslovi
učenike i učitelje, (nastavnike, profesore)
i sve djelatnike škole (ili: školâ).
Moćnom rukom štiti i jačaj
sve članove odgojne zajednice
i učini plodnima njihove napore,
da novi naraštaji napreduju
u stjecanju znanja i kršćanskih krjeposti.
Roditelje neprestano potiči na očitovanje ljubavi
u odgovornosti za ljudski i vjernički rast svoje djece,
a djeci otvori srce za prepoznavanje žrtve
njihovih roditelja i svih koji se za njih brinu.
Odgojiteljima udijeli strpljivost i brižnost
u služenju mladima koji traže uzore
i u usmjeravanju njihova života prema dobru.
Učini naše škole ozračjem ljepote zajedništva
u kojemu će se i učenici i učitelji
upućivati u istinu,
slijediti vrijednosti Kristove žrtve
i nepodijeljena srca
prianjati uz izvor vječne radosti.
A sve nas prožimaj svojim Duhom
da se nesebično zalažemo
za izgradnju kraljevstva nebeskoga,
u zajedništvu civilizacije ljubavi,
na hvalu i slavu tvoga imena.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Kao pozoran promatrač pojava oko sebe, Isus je koristio svaku prigodu poučiti svoje slušatelje važnim stvarima iz duhovnoga života. Tako je i ispričao neobičnu prispodobu (Lk 16, 1-13) koja u prvi mah zbunjuje slušatelje, jer je za ‘dobar’ primjer naveo jednog nepoštenog upravitelja koji je iskoristio prigodu i položaj da se obogati, ali isto tako da stekne bogatstvom prijatelje koji će mu kasnije pomoći, kao njegovi dužnici, kada se razotkrije što je sve radio. Najneobičnije od svega zvuči izjava da je i sam gospodar, oštećena strana u svemu tome, pohvalio nepoštenog upravitelja kako je snalažljivo postupio. Mnogi potom pomisle kako je i Isus na strani tog nepoštenoga upravitelja, te kao da njega stavlja za uzor drugima, to jest kako on onda poziva svoje slušatelje da idu putem ‘snalaženja’, što bi značilo putem podvala, prijevara i kriminala. Štoviše, Isus to nije nikada hvalio, već je to uočavao kao pojavu među ljudima, za koju i danas možemo reći da nije iskorijenjena, ma koliko se ljudi trudili ukloniti korupciju i kriminal iz vlastitoga društva. No, Isus ide dalje od pojavnosti, te svojim slušateljima ističe tako zoran i općepoznat primjer, ali ne da ih potakne na zlo, već da im i preko takvih primjera uputi duhovnu pouku.
Zato je u biti njegova riječ najprije kritika kriminala i korupcije kojim se ljudi služe kako bi sebi priskrbili zemaljske probitke. No s druge pak strane je ipak upečatljivo kako se ljudi bore za svoje zemaljske povlastice i olakšice, svjestan da je toga bilo i da će toga uvijek biti, prebacuje problematiku na duhovnu razinu, želeći motivirati svoje slušatelje za žarču i domišljatiju duhovnost. Upravo kao što ljudi znaju biti domišljati kao prevaranti i kradljivci, tako Isus potiče svoje učenike da budu domišljati kao vršitelji njegove riječi koji žive za nebeska dobra i kraljevstvo Božje.
Jedna važna sastavnica duhovnosti, kao što je važna sastavnica ljudima koji se ‘snalaze’, su prijatelji. Netko može lakše ostvariti probitke i zaobići sustav ukoliko postoji netko tko će u tom sustavu zatvoriti oči ili barem zažmiriti na jedno oko, te se praviti kako nije vidio da se krši zakon, a pojedinci stječu na nepošten način zemaljska dobra. Naravno, u tom lancu i dotični dobije svoj dio, na ovaj ili onaj način, kao što vidimo da je i nepošteni upravitelj stjecao sebi, te kupovao druge za svoje potrebe i za dane krize kad će se eventualno nešto od toga otkriti. A da ne izgubi sve što je stekao, odlučio je steći – kupiti određeni krug ljudi, koji će mu potom omogućiti da se izvuče iz krize, afere ili zatvora. Isus na taj način opaža sve ono što opažaju i drugi ljudi, uočavajući kako je važno imati prijatelje. Naravno, Isus potom, vidjevši kako ljudi imaju prijatelje za svoje niske ciljeve, to jest prijatelje koji se kupuju novcem i bogatstvom, usmjerava uši i pogled svojih učenika na prave prijatelje – one koji se vode neprolaznim vrijednostima. No, isto tako je zanimljivo kako Isus vrlo realno uočava, da mi ljudi neprolazna dobra stječemo služeći se ispravno prolaznima. Istinske prijatelje stječemo ne samo duhovnim stavovima i misaonim putem, već ih stječemo dijeleći s njima zemaljska dobra. I to ona konkretna svakodnevna.
Iz ovoga svega jasna je poruka i nama danas. Umjesto da kupujemo prijatelje potkupljujući ih novcem i drugim zemaljskim vrijednostima, čime kvarimo i sebe i njih, Isus nas potiče da stječemo prave prijatelje, one neprolazne i nepotkupljive, ali vjerne i samozatajne, tim istim dobrima koja imamo na raspolaganju zajedno i s onima koji njima upravljaju nepošteno. Jer ni mi ne živimo od drugačijih dobara svoje zemaljsko postojanje, samo što ga možemo živjeti na pošten ili nepošten način. I mi se služimo istim valutama, kao i drugi ljudi primamo na isti način plaću za svoj rad, samo je pitanje u što kasnije to ulažemo. Za razliku od onih koji se zemaljskim dobrima služe za nepoštene svrhe, za vlastiti komoditet, luksuz, užitke, lagodan život bez mnogo rada, nas Isus poziva da se svime služimo u dobre svrhe, te da zemaljskim bogatstvom stječemo prave prijatelje i neprolazna dobra. Kao što se ljudi koji vješto barataju zemaljskim dobrima zovu snalažljivima, na sličan način i svoje učenike Isus potiče na duhovnu snalažljivost. Ljudi su snalažljivi kada troše količine novca kako bi sebi ‘kupili’ blagonaklonost moćnika, to jest nepoštenim bogatstvom kupuju prolazne prijatelje od kojih kasnije imaju određenih koristi i očekuju usluge.
Isus, na sličan način, ističe kako bismo i mi trebali služiti se nepoštenim bogatstvom, ali stječući prave prijatelje, koji su moćniji od ovih zemaljskih, jer nam mogu pomoći da budemo primljeni u vječne šatore. Umjesto da novac i druga dobra trošimo na zemaljske ugode i naslade, bolje ga je potrošiti na neprolazna dobra i na prijatelje koji će nam omogućiti ulazak u kraljevstvo nebesko. Isus nije precizirao koji su to prijatelji, već zaključujemo da bi to mogli biti siromašni, potrebni i maleni. To su oni koje ne kupujemo, već ih obdarujemo onim što mi posjedujemo skrbeći o njima, što nam postaje zaslužno djelo za vječnost. Na taj način smo stekli prijatelje koji će nas primiti u vječne šatore. Stoga poslušajmo savjet svoga Gospodina, radije nego da gledamo primjere ljudi oko sebi, da ne bismo zavedeni i sami živjeli poput njih na zemlji, te zanemarili vječne šatore u nebesima.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Protiv onih koji kupuju siromaha za novac.
Čitanje Knjige proroka Amosa
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Pripjev:
Hvalite Gospodina koji iz gliba vadi siromaha.
Hvalite, sluge Gospodnje,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?
Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.
Drugo čitanje:
Neka se obavljaju prošnje za sve ljude Bogu, koji hoće da se svi ljudi spase.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini.
Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:
»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
