Koliko traje povjerenje – a koliko zaborav? Kristovi učenici na putu za Emaus susreću Uskrslog Gospodina ali ga ne prepoznaju. Oni su razočarani svim događajima prošloga dana u Jeruzalemu; od vjere koja je počela gorjeti ostao je samo plamičak koji je tinjao. Krist, onaj kojemu su počeli vjerovati, umro je kao najveći zločinac. Sve svoje tjeskobe i izgubljene nade odaju strancu koji im se pridružio. Nemaju razumijevanja ali ni lijepih riječi za onoga koji im je donedavno bio dobrim prijateljem; osjećaju se izdanima. Govore o uskrsnuću koje se navodno dogodilo ali nakon tri dana. Koliko li su samo duga tri dana čovjeku koji mora čekati?
no images were found
Ljudsko očekivanje nema tri dana strpljenja, mi želimo sve sada i odmah. Zbog toga ni učenici nisu prepoznali Uskrsloga dok su zajedno putovali. Zaokupljeni su samo sobom i sve ostalo ih se ne dotiče. Sami su bili sav svoj svijet. Koliko li smo i danas zaokupljeni samo sobom? Gledamo li u bližnjega kao u Krista, s povjerenjem i nadom, vidimo li u bližnjemu lice Božje? Možemo li Riječju zapaliti srce bližnjega pa ga potaknuti na ispovijed, dolazak na misu, molitvu i vratiti iz zaborava vjeru kojim mu je srce gorjelo dok ga je nekoć davno okupala voda krštenja? Krist je svojim riječima dotaknuo srca suputnika i oči su im se otvorile, te su ga prepoznali. I u tome trenutku dogodio se Uskrs!
Prepoznali su svjetlo u svojem životu, srce im je bilo puno radosti i oči su im se otvorile. I taj susret događa se kroz stoljeća. Isus tako kreće na put sa svakim od nas još prije nego li nas ugleda svjetlo dana. Isus je uz nas u prvim koracima, prvom smijehu, prvoj suzi – On s nama hodi stazom života. A mi hodamo – zatvorenih očiju, spotičemo se i padamo, na trenutke se radujemo ili beznadno tugujemo, vjerni i nevjerni… samo ljudi. A Krist nas postojano čeka – da progledamo i da se pogledamo „licem u lice“.
MISNA ČITANJA:
Dj 2,14-14.22-32
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: »Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže:
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispuniti me radošću lica svoga.
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju
niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
Ps 16,1-2a.5-5.7-8.11-11
Sine Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Mt 28,8-15
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.
