Ova nedjeljna misa je bila svojevrstan oproštaj s dr. don Marinom Ninčevićem koji je s nama bio zadnjih 20 dana i koji sada odlazi u misije u daleku Zambiju. Ovih dana smo skupljali milostinju za siromašne u Zambiji, te vas s radošću možemo izvijestiti kako je ova akcija prikupljanja financijske pomoći siromašnima u Zambiji u potpunosti uspjela te je skupljeno preko 30 tisuća Kuna. Zahvala i Božji blagoslov svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji za siromašne Zambije. Don Marinu želimo sretan put uz srdačne želje da njegov put i misije u Zambiji dadu obilatog ploda.
no images were found
Razmišljanje uz današnje Evanđelje i čitanja:
Apostoli se vraćaju Isusu sa svoga prvog poslanja i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. Iscrpljeni su i trebaju odmora, da bi ponovno prikupili snage za nove zadaće. Isus ima razumijevanja i želi poći s njima na samotno mjesto! Tamo trebaju otpočinuti.
Također za mnoge od nas ljeto je vrijeme odmora, dopusta, praznika, gdje se možemo obnoviti, da budemo spremni za ono što život traži od nas.
U svojoj pjesmi Praznik ljeta, Gustav Krklec pjeva:
Zbogom ploče, klupe, knjige,
zbogom teške, đačke brige!
Sad će djeca širom svijeta
slavit praznik žarkog ljeta.
A kad minu dani ljetni,
oblaci će stići sjetni.
I kad grane budu gole,
pune sunca bit će – škole…
Što se dogodilo s grupom apostola koji su tražili odmor i koji su željeli doživjeti mirnije mjesto kad su pošli u lađi s Isusom? Ljudi se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Što je trebao Isus učiniti? Je li trebao kazati: “Idite, mi trebamo mir?” Ne, on to nije mogao učiniti! U Evanđelju se doslovno kaže da se sažali nad ljudima, “jer bijahu kao ovce bez pastira. I stane ih poučavati mnogočemu.”
Isus Krist odgađa dakle vlastitu potrebu i potrebu apostola za mirom, jer vidi da ga ljudi trebaju. On je tu za ljude i naviješta im poruku spasenja: riječi života, za kojim oni čeznu u dubini svoga srca.
Zar ljudi tada nisu imali nikoga tko bi im mogao dati pouzdanu vijest o kraljevstvu nebeskom i o volji Božjoj? Da i ne. Bilo je židovskih učitelja Zakona koji su izjavljivali da sve točno znaju, što Bog traži od čovjeka. Isto tako je točno da je kod njih bio problem: oni su božanskoj zapovijedi nadodavali ljudske upute, tako da nitko više nije bio u stanju, sve to držati. Osim toga često je bilo propisa koji su se odnosili samo na izvanjsko, i nisu imali za cilj obraćenje srca k Bogu. Konačno mnogi od ovih pismoznanaca – očito ne svi – davali su loš primjer, u tome da su od ljudi tražili puno toga, a da sami ni prstom nisu makli kako bi davali dobar primjer drugima. Tako su bili nevjerodostojni.
Bio je jedan koji je ljudima govorio uvjerljivo, uistinu proročki i doticao njihovu savjest: Ivan Krstitelj. Ipak je o samome sebi rekao da je preteča većega koji treba doći, a to je Isus Krist. I sada se pojavio Sin Božji na zemlji, da ljude stvarno uči, što im Bog ima saopćiti! On je zadobio pažljive slušatelje. I sada su oni tu. Sve ostalo trebalo je ostaviti po strani, pa i opravdanu potrebu za odmorom, da bi se navijestila radosna vijest o kraljevstvu nebeskom.
Mi, draga braćo i sestre, ne trebamo po pravilu odgađati naše planove za dopustom i odmorom – osim ako se nešto drukčije pod hitno ne dogodi u obiteljskom krugu, kao npr. bolestan čovjek koji je neposredno upućen na našu pomoć. Ali je normalno, da trebamo korstiti vrijeme za odmor. Što se više napunimo snagom, tim više smo spremniji za novi posao.
Za vrijeme dopusta, na praznicima, za vrijeme odmora imajmo vremena i za Boga! U nijednom danu u godini ne bi smjela otpasti molitva. Da, možda možemo odmor povezati s hodočašćem ili posjetom crkvama uključivši program razgledavanja. Crkve su poznate ne samo po umjetničkim djelima, nego se u njima želi i treba moliti. Gospodin Bog nam je blizu, osobito po svojoj prisutnosti u Presvetom oltarskom sakramentu.
Tamo kod Gospodina nalazimo utočište u svim lijepim, ali i u mnogim teškim časovima. On nam daje novu snagu i daruje nam svoju ljubav. Djevica i Majka Božja Marija neka nam izmoli otvoreno srce za sve, što nam Bog želi darovati.
Fra Jozo Župić
Prva misionarska iskustva
To je bilo njihovo prvo “misionarsko iskustvo”. Isus je riskirao smion pothvat kad ih je dva po dva slao da čine ono što su kod njega naučili: jednostavno poći ljudima i propovijedati im o kraljevstvu Božjem. Trebali su kao i on donijeti ljudima Evanđelje-Radosnu vijest, govoriti im da Bog čeka na njih, da oni trebaju mijenjati svoj život i potpuno se povjeriti Bogu.
Koliko dugo je trajalo to prvo poslanje, ta apostolska misija? Evanđelje nam ne govori. Sigurno ne duže od nekoliko dana, jer je to bio prvi pokušaj. Sada se ponovno vraćaju svi, dvanaestorica su opet zajedno s Isusom. Očito puno toga imaju ispričati. Svatko želi izvijestiti Isusa, što je on sa svojim “timom udvoje” učinio i doživio.
Da bi ta iskustva “probavili”, da bi ih u miru mogli izmijeniti i o njima razmišljati, Isus planira s njima provesti nekoliko dana tišine i odmora na samotnom mjestu. Puno je vrtloga bilo na mjestu gdje se Isus zadržavao, vjerojatno u Kafarnaumu. Otplovili su lađom vjerojatno prema mjestu koje se danas zove Tabga.
Ali što se tiče vremena odmora i počinka, od toga neće biti ništa. Možemo si predočiti razočaranje apostola kad su stigli u Tabgu gdje ih je dočekalo više od pet tisuća muškaraca, svi su željeli vidjeti, čuti i dotaknuti Isusa.
Nikakvog traga ljutnje sa strane Isusove. Naprotiv: “Kad izađe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira.” I sada iznenađujuće: pokrenula ga je njegova sućut i stane ih “poučavati mnogočemu”.
Kao da nam je Isus želio pokazati gdje leži najveća nevolja: ne u materijalnom, nego u duhovnom i duševnom: ne poznavati Boga, i o njemu i njegovoj ljubavi ništa ne znati, to je zaista siromaštvo. Stoga ih Isus uči cijeli dan i govori im o Ocu, o njegovom kraljevstvu, o nebu, cilju života i kako taj cilj možemo dohvatiti i kako njihov život može biti sretan.
“Mi moramo biti spremni za sveti nemir: nemir svima donosi dar vjere, prijateljstva s Kristom.” Tako je govorio kardinal Ratzinger kod otvaranja konklava, iz kojih je izišao kao papa Benedikt XVI.
Za nas su ljetni praznici možda prigoda za oporavak. Dobro je da se djeca odmore od škole, ali da ne zaborave sve ono što su naučili. Neka bude mogućnosti za mnoge u različitim zanimanjima da par tjedana uzmu za sebe odmora i nađu potreban oporavak za tijelo i dušu. Samo tko s vremena na vrijeme uistinu puni svoj rezervoar, može opet nešto raditi i nešto dalje dati od onoga što je primio.
Isusove riječi: “Hajdete i vi sa mnom… i otpočinite malo” mogu i za nas vrijediti, ako ih pravo razumijemo. Upravo za vrijeme praznika i odmora proizlaze mnoge dobre prigode za produbljenje naših obiteljskih i prijateljskih odnosa. Konačno tata ima nešto više vremena za svoju djecu…! Supružnici koji su zbog stresa svakidašnjice bili vrlo u opasnosti, da se otuđe jedno od drugoga, mogu konačno uzeti vremena jedno za drugo, biti zajedno i produbiti svoje razgovore. Postoji mogućnost za sport, hobi i zajedničke pothvate; konačno ima vremena za dugo planirano čitanje dobre knjige…I, i, i.
Jedno ne trebamo i ne želimo zaboraviti na dopustu, odnosno praznicima: “direktnu telefonsku vezu prema gore”, tj. povezanost s Bogom je najvažnije. Ako naše misli dovedemo u red i razmislimo o našemu životu, tada će molitva sama od sebe poteći, zapazit ćemo veličinu i ljepotu stvorenja i priznati u našemu životu dobru Božju providnost. A što bi bilo ako bismo svjesno našli vremena za čitanje Svetoga pisma, ili ako bismo možda upravo s nekim zanimljivim čovjekom razgovarali o vjeri? Imajmo hrabrosti, jer i naše vrijeme treba apostole vjere!
Duh Sveti će obasjati naša srca i u pravo vrijeme nam dati što je osobito važno za nas i za druge. Ostanimo povezani s Isusom Kristom, dobrim pastirom i povjerimo se zagovoru Majke Božje Marije!
Fra Jozo Župić
MISNA ČITANJA:
Jr 23,1-6
»Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje« – riječ je Gospodnja. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših« – riječ je Gospodnja. »I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – riječ je Gospodnja.
»Evo dolaze dani« – riječ je Gospodnja –
»podići ću Davidu izdanak pravedni.
On će vladati kao kralj i biti mudar
i činit će pravo i pravicu u zemlji.
U njegove će dane Judeja biti spašena
i Izrael će živjeti spokojno.
I evo imena kojim će ga nazivati:
‘Gospodin, Pravda naša.’«
Ps 23,1-6
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodinovu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Ef 2,13-18
Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj.
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Mk 6,30-34
(Mt 14, 13–21; Lk 9, 10–17; Iv 6, 1–13)
Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
