Na početku svete mise u viniškoj župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova don Marin je svima čestitao veliki dan za hrvatski narod: DAN HRVATSKE NEOVISNOSTI, te prikazao ovu svetu misu za Domovinu te pozvao sve na molitvu za našu ispaćenu i iscrpljenu Domovinu Hrvatsku. U svojoj propovijedi rekao je kako je Hrvatska poput božjeg vinograda kojeg nam je Bog darovao, te uvijek moramo voditi računa o tom ‘vinogradu’ kako bi davao dobre plodove. Prisjetio se velike vjere hrvatskog naroda koju smo pokazivali za vrijeme Domovinskog rata, kao i usvim teškim trenucima našeg naroda i naše Domovine. Usporedio je hrvatski narod s božjim izabranim narodom. S vremenom je srce okamenilo i vjera naroda oslabila. Stoga je neophodna molitva za naš narod i Hrvatsku kako bi ponovo osnažili i ojačali vjeru. I današnja riječ iz čitanja i Evanđelja nas osnažuje, ali i upozorava na naše slabosti. Trebamo uvijek imati uši otvorene na upozorenja i pozorno slušati što nam Bog preko svoje žive riječi želi poručiti. Ako ne slušamo upozorenja, onda nas može zadesiti sudbina Titanica. Naime, kapetan Titanica je ignorirao upozorenja koja je dobivao od posada drugih brodova i zbog toga je doživio veliku tragediju. Stoga, uvijek budimo oprezni kako nas ne bi zadesila takva katastrofa, već kako bi uvijek u mudrosti slijedili božju riječ, kako bi uvijek nasljedovali Krista.
MISNA ČITANJA:
Izl 5,1-7
Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« »Tko je taj Gospodin da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Gospodina ne znam niti ću pustiti Izraelce.« »Bog Hebreja objavio nam se«, rekoše. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Gospodinu, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. Sad kad se svjetina tako umnožila«, nastavi faraon, »vi biste ih od posla odvratili?«
Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju.
Ps 80,9-9.12-16.19-20
Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Fil 4,6-9
Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!
Mt 21,33-43
(Mk 12, 1–12; Lk 20, 9–19)
»Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima:
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo –
kakvo čudo u očima našim!
Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!
