Duhovi- nedjelja Pedesetnice Dan kada Katolička crkva slavi svoj rođendan. To je blagdan Duha Svetoga.
Na taj dan Crkva je počela svoj povijesni hod od Jeruzalema do svih naroda svijeta sve do kraja vremena. Danas se ona očitovala svijetu, postala vidljiva zbog Isusovih djela u njoj.
Isus Krist je jedini Spasitelj svijeta. No bez Duha Svetoga taj spas ne bi mogao do kraja svijeta biti ostvaren. Isus Krist je uzeo na sebe naše grijehe i patnje, bolesti, smrti i krivice. Sve je to uništio na svom križu, a onda u svom uksrsnuću nas uskrisio i tako započeo novo čovječanstvo. No sve bi to ostalo uzaludno kada Duh Sveti ne bi kroz povijest čovječanstva to spasenje primjenjivao na sve ljude. Isusu je bilo važno da Duh Sveti siđe na apostole i Crkvu. On je rekao: „Ne idite iz grada dok se ne obučete u silu odozgor.“ Papa Pavao VI. je napisao:“Ima u evangelizaciji niz metoda koje su dobre, ali ni najsavršenije od njih ne bi mogle zamijeniti tiho djelovanje Duha. Bez njega ništa ne vrijedi ni najvještija priprava navjestitelja. I najuvjerljivija oštroumnost bez njega je pred ljudskim duhom bespomoćna. Sve psihološke i sociološke do u tančine razrađene sheme bez njega se ubrzo pokazuju bezvrijednima.“
To se obično zaboravlja. Crkve bruje riječima, propovijedima, diskusijama i novim metodama, a o Duhu Svetom kao da se jedva što čuje. Kao da se bojimo molitve. A baš kroz molitvu Duh Sveti silazi u naše djelovanje i ljudsko društvo. Ljudi bi u Crkvi htjeli nadomjestiti djelovanje Duha Svetoga pa čak i Isusa Krista. Smatraju da biti kršćanin znači raditi drugačije nego drugi ljudi, angažirati se bolje i savršenije. Zaboravljaju da sve to ostaje samo ljudsko djelo. Time se u svijetu ništa bitno ne mijenja. Tek Duh Sveti donosi u svijet novu kvalitetu, on stvara novi svijet i omogućava uništiti ratove, prognaništva, mržnju, nepraštanje, nečovještvo, zablude, prijevare i svaku zloću. Isusa Krista pronalazimo i spozanjemo proučavanjem Svetog pisma i teologije. On je Božja riječ i stoga se propovijedanjem ljudima daje da ga prepoznaju. No Duh Sveti je tajnovita osoba koja se dobiva samo intimnom stvarnošću molitve. Molitva je prostor u koji Duh dolazi da stupi među nas i stvara u nama nova stvorenja i novu povijest. Molitva je otvorenost uma i srca Bogu. Samo molitva je mogućnost da postanemo drugačiji i bolji. Bez molitve Božja riječ, a to znači Isus Krist, uopće ne može stići u naša srca. Sv. Alfonz Ligouri kaže da se bez molitve nitko ne može spasiti. A prorok Joel kaže: tko god zazove Ime Gospodnje bit će spašen. Majka Terezija kaže da nam Bog daje samo ono što ga molimo. Molitva je prema tome čudesna stvarnost i veličanstveni prostor u kome se stvara novo društvo. Sadašnji papa naglašava da bi bilo potrebno napraviti čitavu mrežu molitava nad svijetom kako bi se zaustavila zločinstva i kako bi nastalo humanije društvo. No molitva ne znači samo izgovaranje i recitiranje molitvenih formula. Kad kažemo moliti, onda mislimo na šutnju ili riječi koje duboko iz srca izviru, otvaraju čitavo naše biće transcendentnome, te nas tako stavljaju u komunikaciju s Bogom.
Kristovo ukrsnuće još uvijek čeka pred našim vratima da nas zaodjene u svemoguću Božju snagu i tako započne u nama obnavljati nas i svijet oko nas. Nažalost, još uvijek živimo kao da će Isusov spas doći tek poslije smrti. Zaboravljamo da je on sada tu, sad je moguće činiti Isusova djela, sad je moguće dobiti darove Duha Svetoga i njegove kreposti. Blagdan Duhova stoga urgira, on od nas zahtijeva, kuca i lupa na naša vrata da mu otvorimo. Ako danas zavapiš Bogu da ti dadne svoga Duha i njegove darove, postat ćeš drugačiji, pobijedit ćeš zlo i svjetlo će obasjati tvoje lice.
Potrebno je svima nama posvijestiti da je Duh Sveti veličanstveni dar svijetu. Potrebno se sjetiti da još uvijek Duh čeka da ga primimo u svoj dom i na radna mjesta, da mu dopustimo ući u strukture društva da bi tako razorio zlo i stvorio bolji svijet.
MISNA ČITANJA:
Dj 2,1-11
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
Ps 104,1a-1b.24a-24c.29b-31.34-34
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek’ se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Gal 5,16-25
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
Iv 15,26-27; 16,12-15
A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.
I vi ćete svjedočiti
jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.«
