Misao iz evanđelja dana
Misna čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Što se dogodilo u Jeruzalemu onoga proljetnog jutra u kojem Isus uskrsnu na posve nov način života, najveći dan koji nam učini Gospodin, veličanstveno čudo koje se pretvori u nedokučivo nam otajstvo? Crkva na Uskrs godine A predlaže izbor evanđeoskoga teksta dvojice evanđelista i ujedno apostola: Ivana (20,1-10) i Mateja (28,1-11). Sva četvorica evanđelista opisuju događaje toga jutra i dana, svaki u svom stilu, u pojedinostima, ali i u razlikama, koje nisu ni sitne, nego povećavaju odudaranja u prikazima; događaje koji su preplavljeni radošću i iznenađenjem, strahom i ohrabrenjem. Pokušajmo poredati kronološki, iako u nepotpunu slijedu, doživljaje pojedinih osoba ili skupina od jutra do večeri toga Uskrsa sve koncentrirano oko Uskrsloga. Istaknimo odmah: Nije toliko dokaz Isusova uskrsnuća – „prazan grob“ – „Nije ovdje!“ koliko anđeoska poruka: „Uskrsnu“ te Isusov susret s pojedinim osobama i njegove riječi koje su potvrdile anđeosku radosnu vijest.
– Žene Galilejke: Magdalena, Marija majka Jakovljeva i Josipova, Ivana, možda i neke druge u rano Nedjeljno ujutro, svakako za mraka, pođoše na Isusov grob pomazati mrtvo tijelo, kojemu nisu mogle iskazati posljednje počasti na Veliki petak jer bijaše na pragu neradna subota. Dok su putom išle, razgovarahu međusobno: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?” (Mk 16,3). Međutim, došavši na grob, nađu grobni kamen otkotrljan i anđela gdje sjedi zdesna. Bog s nama! One se preplaše. A anđeo ih ohrabri:
»Vi se ne bojte! Tà znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde vidite mjesto gdje je ležao, pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti« (Mt 28,5-7).
Što znači uskrsnu? – pitahu se žene. I „udare bježati od groba“ (Mk 16,8).
– Te iste žene, u velikoj mjeri zbunjene ali i duboko u duši radosne, nakon nekoga vremena na povratku u grad naiđu na uskrsloga ISUSA koji im se ukaže i isto im kaže kao i njegov anđeo:
»One otiđoše žurno s groba, te sa strahom i velikom radošću, otrčaše javiti njegovim učenicima. Kada eto im Isusa u susret! Reče im: ‘Zdravo!’ One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: ‘Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!’« (Mt 28,8-10).
Koliko preradosne, toliko i preplašene, nakon što Uskrslomu iskazaše najveći poklonstveni čin, žene u grad prispješe, žurno i u natjecanju, već je svanulo, te prenesoše učenicima sve one riječi, koje im anđeo bijaše rekao, a Isus potvrdio.
– Apostoli s prve i glatko odbiju uopće povjerovati ženskim „tlapnjama“ (Lk 24,10). Vi anđela vidjele? (Mt 28,5) I to dva? (Iv 20,12). Vama se Isus ukazao? Tako po prilici sumnjičavi apostoli.
– Jedna između njih, Magdalena, izgubljena i vjerojatno odvojena od drugih žena, nađe Petra (Iv 20,20) i reče mu da je Isusov grob prazan, da su Gospodina, sve su prilike, neprijatelji ukrali kako bi možda ucjenjivali njegove sljedbenike i njegovu majku. Tko će sada mrtvo tijelo Isusovo otkupiti? Ovo je o krađi već vjerojatnija verzija, pomisli Petar u sebi.
– Petar i Ivan pođoše na grob. Ivan, mlađi, prvi dotrča, ali iz poštovanja pusti Petra, s visokim tlakom zadihana, da prvi poviri. Obojica ustanove da je doista Isusov grob prazan i da su povoji, u koje je bilo umotano Isusovo izmrcvareno tijelo, uredno složeni, kao da je tijelo jednostavno ishlapilo, a povoji ostali netaknuti. Nema govora o krađi. Pljačkaši ostavljaju drukčije otiske prstiju (Iv 20,6-7). Ivan, koji sve to opisuje, dodaje da on „vidje i povjerova“ (Iv 20,8). Povjerova u Gospodinovo Uskrsnuće.
– Isti se apostoli vratiše s groba u grad sa sigurnošću da je Isus uskrsnuo i javiše to i ostalim apostolima. Vjera u apostola sada malo živnu, svakako drukčija nego li kada im žene kazivahu što bijahu doživjele. Već su prošla neka doba dana.
Magdalena, međutim, opet se nađe u vrtu kod groba, sva zaplakana. Nije mogla doći k sebi da Isusa nema u grobu i pogotovo da su ga lopovi ukrali. Okrene se s očima punim suza i ugleda „vrtlara“, koji se tu pojavio, i upita ga sasvim spontano da ga on nije odnio, uklonio. Vrtlar – a bijaše to uskrsli Gospodin – ukazuje se Magdaleni pozdravljajući je uobičajenim riječima: Šalom/Mir, Mirjam! Ona ga u hipu prepozna po glasu. I odgovori: Rabbuni: Učitelju moj! (Iv 20,1-10). Već je sunce moralo poprilično odmaknuti.
– ISUS se potom ukazuje Petru, i to samo njemu. Licem u lice. Oči u oči. Uskrsli Učitelj i propali učenik. Koliko je taj susret trajao? Ne znamo. Eto toliko koliko je bilo potrebno da mu Petar razotkrije svoje vlastito srce probodeno izdajom i odreknućem. Bilo je to veliko pomirenje Petrovo s Isusom. I Isusov veliki dar uskrsnog oproštenja Prvaku Apostolskoga zbora. Sada mu učenik više ne govoraše: Odlazi od mene, Gospodine, grješan sam ja čovjek (Lk 5,8), nego je sigurno rekao: Spasi me, Gospodine, jer sam izgubljen čovjek, koji sam se odrekao i Tebe i sebe! Niti je njemu Isus rekao: Odlazi od mene, sotono, kada ga je ono Petar u Cezareji odvraćao od križa. Tek je sada Prvak apostolski razumio Isusove riječi s Posljednje večere: “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti braću svoju” (Lk 22,31-32). Sada je k sebi došao pa će od sada moći utvrđivati i braću svoju! Za tu zgodu o Isusovu ukazanju Petru doznajemo tek uvečer istoga uskrsnoga dana kada dvojica učenika između one Sedamdeset i dvojice iz Emausa svjedoče apostolima da su Isusa vidjeli, s njime večerali…, a apostoli njima rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu” – Petru (Lk 24,34).
– Dvojici učenika, Kleofi i, možda, Matiji, na putu u Emaus ISUS se ukaza na Uskrs nekako o zalazu sunca. Neprimjetno im se približi, uključi se u njihov rastrgan i zbunjen razgovor: a mi se nadasmo, a ovo je treći dan, a žene neke od naših…, protumači im Pisma što se sve s njime trebalo dogoditi. Pozvaše ga na večeru. „Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše“ (Lk 24,30). Sve doslovno isto kao na Posljednjoj večeri u istoga evanđelista Luke 22,19: „I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im“. – Zar ovo nije prva liturgijska Euharistija nakon Isusova uskrsnuća?
– Uskrsli ISUS toga se istoga dana, prvoga u tjednu, tj. u nedjelju uvečer ukaza i svim apostolima koji bijahu zaključani na katu u strahu pred Židovima. Isus stane u sredinu, pozdravi ih: Mir vama, i pokaza im svoje probodene ruke i rebra. I dodade:
“Primite Duha Svetoga kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,23).
Eto ustanovljenja sakramenta sv. ispovijedi. U tome trenutku ne bijaše apostola Tome kojemu apostoli naknadno ispričaše što se dogodilo, a on im ne povjerova, i to ne dok ne vidi očima, nego dok ne stavi prste svoje u rane njegove. I za to će biti prilike, ali tek do „osam dana“ (Iv 20,26).
Gospa. Ono što nas začuđuje, evanđelisti nigdje ne spominju da se Isus toga dana ukazao svojoj Majci. Zar je to potrebno spominjati? Da se ISUS ne ukaže svojoj Majci? I to onakvoj Majci! Najprije Ocu nebeskomu! A onda Majci zemaljskoj!
Poruke. Vratimo se na dvije glavne riječi Evanđelja po sv. Mateju, koje su i u naslovu:
– Nije ovdje! Nije ovdje gdje ga vi tražite, žene galilejske. Na ovom grobu na Kalvariji u Jeruzalemu od sada stoji epitaf – natpis: Nije ovdje! Ovdje ne leži. Ovdje ne počiva!
– Uskrsnu! On je od sada u svom novom vječnom uskrsnom identitetu Bogočovjeka. On je sa svojim uskrslim tijelom posvudašnji i svevremeni, vječni. Uskrsli je u gladnu i zatvorenu! U žednu i strancu. U bolesnu i siromašnu. U nemoćnu i neuku. Gdje su dvojica ili trojica skupljena u njegovo ime. U svakoj Euharistijskoj žrtvi i gozbi, tj. u sv. Misi na osobit i osoban način. U svakoj sv. ispovijedi i sv. Pričesti koju primaju skrušene duše. U svakoj crkvi i svetohraništu u sve dane do svršetka svijeta. Tu ga trebamo tražiti? Nađemo li ga tu, susrest ćemo se s uskrslim Gospodinom i bit će nam
SRETAN I PRERADOSTAN USKRS!
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izraelci su išli suhim posred mora.
Čitanje Knjige izlaska IZL 14,15-15,1a
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:
»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Otpjevni psalam:
Aleluja! Aleluja! Aleluja!
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje:
Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
