Misao iz evanđelja dana
Misna čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Današnja župna misa je bila posebno svečana i radosna jer smo dobili novog člana župne zajednice, malog novokrštenika Petra Josipa Radića, sina Dina Radića i Katarine rođene Korčulanin. Kumovi su Alen šahinović i Jelena Rubelj.
I razlila se ljubav u srcima svih istinskih članova viniške župe zbog ovog svečanog čina krštenja. Bog koji je ljubav, ljubav ljubavlju vraća. Ovaj nas je nedjeljni dan usmjerio k toj Ljubavi koja se u izobilju nastanila u srcu novokrštenog djeteta, u srcu malog Petra Josipa.
Čestitamo novokršteniku kao i njegovim roditeljima te kumovima na današnjem sakramentu krštenja.
U današnjem Evanđelju Petar je postavio jedno sasvim obično pitanje Isusu: Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta? Pitanje je sasvim obično i odražava stanje naše ljudske naravi i usmjerenje naše pozornosti. Uglavnom smo usmjereni na to da vidimo kad se naš brat ogriješi o nas i to doživljavamo kao problem, te postavljamo neke granice tolerancije do koje može ići tuđa uvreda prema nama. Sam Petar je postavio pitanje polazeći od pretpostavke da postoji granica do koje može trpjeti svoga brata kad se ogriješi o nj, nakon čega bi onda došao prostor kada bratu mogu odrediti sankcije i uzvratiti mu nepraštanjem i istom mjerom. Isus je, međutim, tu granicu potpuno pomakao, to jest otklonio govoreći Petru da treba opraštati do sedamdeset puta sedam, što će reći uvijek.
Nakon toga Isus mu priča prispodobu o dva dužnika želeći mu skrenuti pozornost na činjenicu da smo previše usmjereni na sebe i intenzivno doživljavamo kad nas netko povrijedi, no s druge strane vrlo malo smo pozorni na bližnje oko nas. Dok primjećujemo i najmanju uvredu koju nama drugi nanesu, dotle smo neuviđavni na ono što mi činimo njima, te smo počesto kao slon u staklarni koji gazi po tuđim životima, a da to uopće ne vidi i ne osjeti koliko je drugima bolno i škodljivo naše ponašanje. Jer uvijek za svoje ponašanje imamo ispriku, dok ne pokušavamo razumjeti razloge i argumente koje nam ponude oni koji nas povrijede i koji mole za oproštenje, na što je Isus potom Petru skrenuo pozornost.
Ovom prispodobom i poukom Isus kao da je htio prisiliti Petra da postavi sebi drugo pitanje: Koliko puta smijem tražiti oproštenje? I ne samo od svoga bližnjega, već i od Gospodina. Uglavnom pretpostavimo da je normalno da se nama uvijek oprosti kad tražimo oproštenje, no prije svega morali bismo se zamisliti nad svojim životom i uočiti koliko se puta dnevno ogriješimo o Gospodina i njegovu svetost, a onda i o svoga bližnjega. Sigurno bismo na ovakvo pitanje drukčije postavili prag tolerancije, nego na pitanje koje je Petar postavio Isusu. Baš zato je neophodno o ovom problemu razmišljati polazeći iz ove perspektive, jer je to put da dođemo do više poniznosti i do realnije procjene stanja svoje duše i svojih odnosa prema drugima. Potrebno je više uočavati koliko se puta dnevno ogriješimo o Gospodina, te koliko nam on, ne kažnjavajući nas odmah za svaki prijestup, oprašta i iskazuje milosrđe. S time da nam je Isus ovom prispodobom pokazao da i Božje milosrđe ima uvjet, a taj je naša spremnost oprostiti braći. Ukoliko mi ne opraštamo drugima, nećemo primiti oproštenje, premda nam Gospodin neće uskratiti pravo da ga molimo. Jer i Otac nebeski će biti prema nama nemilosrdan, ako mi ne budemo iskazivali milosrđe svojim bližnjima, na što nas je Gospodin i u svojoj molitvi upozorio i poučio.
Tako ovim pitanjem: Koliko puta moram tražiti oproštenje, ako ga ozbiljno postavimo, rast ćemo u svijesti malenosti i iskrenosti pred Gospodinom. A upravo malenost i iskrenost pred Gospodinom bit će nam poticaj za poniznost i nećemo više biti neuviđavni s drugima, a velikodušno i nekritički milosrdni prema sebi, već ćemo prije svega osjećati Božje milosrđe koje nam iz dana u dan oprašta i koje nas drži u životu po svome daru. Potom ćemo naučiti biti pozorniji i na potrebe svojih bližnjih i biti obazriviji u svome ponašanju. Pazit ćemo na svoje riječi, misli i djela, ne samo da bližnjega ne uvrijedimo izravno, nakon čega bismo morali tražiti oproštenje, već ćemo otkrivati i svoju zadaću i odgovornost prema bližnjemu pitajući se trajno: Što sam danas mogao napraviti da obogatim i usrećim svoga bližnjega?
To će biti poticaj za našu ljubav pa ćemo se ispitivati i za propuste prema bližnjima, tražeći od Boga oproštenje kad vidimo koliko su veliki naši grijesi i naša odgovornost prema njima. Neka nas Isusova riječ potakne potom i na posvemašnje milosrđe prema braći, što se u prvom redu očituje kao razumijevanje i opraštanje njihove slabosti i grešnosti. To postaju pretpostavke da ih ipak povedemo putem obraćenja, koje nam potom pokaže da je imalo smisla platiti cijenu trpeći i praštajući, što nije jednostavno. No obraćenje dolazi kao plod i naše dobrote i velikodušnog milosrđa kojim smo se pred Gospodinom izgrađivali. Stoga od srca zahvaljujmo Ocu koji nama prašta, te i mi tako, po njegovu primjeru, praštajmo onima koji nas povrijede, ne prestajući ih preporučivati Božjoj milosti da ih zahvati i vodi do obraćenja i spasenja.
Izvor; Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.
Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Drugo čitanje:
Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
