Danas se u Primoštenu slavi Gospa od Loreta zaštitnica Primoštena.

Malo je gradova u Hrvatskoj koji se mogu pohvaliti bilo kakvom monografijom sa jasnim i konciznim sadržajem kako je ovdje izrečeno. Autorica je svojim istraživačkim radom na terenu; u osobnim kontaktima s autorima projekta i ostalim relevantnim osobama te uz ciljani odabir odgovarajuće literature uspjela dobiti cjelovitost teksta na svoj osebujan način. Sadržaj knjige je pregledan i podijeljen u četiri poglavlja (Primošten nekad i danas, Marijansko svetište u Loretu, Župa Sv. Jurja u Primoštenu, Spomenik Gospi od Loreta u Primoštenu) koji se međusobno isprepliću i nadopunjuju – sve je usredotočeno i povezano s Gospom od Loreta i mozaičkom skulpturom kao krunom svega. To je napose vidljivo u pojedinim poglavljima koji obrađuju graditeljski i umjetnički dio izrade mozaičke skulpture Gospe od Loreta. Iznošenje takvih tehničko-tehnoloških podataka je novum u pristupu opisa izrade umjetničkog djela i dragocjen je doprinos raznorodnim strukama, a sve je potkrijepljeno izvrsnim radnim fotografijama napravljenim in situ. Upravo taj dinamizam (novinarski duh) u promišljanju i pisanju je odlika kojom autorica privlači pozornost i znatiželju širokog spektra djelovanja u ; kulturi, graditeljstvu, religiji, turizmu, politici – negativnim demografskim trendovima – iseljavanju mladih, kako na početku knjige apostrofira autorica zazivom Gospi za pomoć. (…) Tekst nije pretenciozan; jezik je čist i dorečen, bez suvišnih dubioza i patetike, potkrijepljen izvrsnim fotografijama i tako knjiga postaje pristupačna i široj zajednici, a prevođenjem na strane jezike i izvan Hrvatske.
„Nerazumijevanje javnosti“, kako navodi autorica ipak je demantirano dubokim razumijevanjem i udivljenjem s one zapadne obale Jadrana, iz antičke Ravenne. To se najbolje zrcali u tekstu uglednog ravenatskog likovnog kritičara i eksperta za suvremeni mozaik Luka Maggie. On je nadahnuto osjetio i prispodobio riječ most u etimološkom smislu aludirajući na smislene riječi Ive Andrića i na povijesne poveznice Primoštena s Loretom i sada preko mozaika s Ravennom.

Prije dvije godine posvećen je veliki kip Gospe od Loreta postavljen na brdu Gaj u Primoštenu.

Kip Gospe od Loreta u Primoštenu posvećen je Gospi od Loreta, zaštitnici Primoštena, gdje se i nalazi. Kip je svečano otvoren 2017. godine za blagdan Gospe od Loreta.

Zajedno s postoljem visok je 17 i 30 metara, točno desetina brda Gaj. Spomenik je od betona, šupalj, može se vidjeti unutrašnjost, a završna obrada je mozaička, od zlata, srebra i bojanog stakla. Za konačan izgled kipa Gospe bio je zadužen arhitekt Aron Varga, a na mozaiku je radila ekipa stručnjaka s mozaičarom Milunom Garčevićem na čelu. To je najveći takav spomenik na svijetu.

Svaki prsten ovog golemog spomenika ima svoju priču: prvi počinje apstrakcijom, dok je na drugom simboličan prikaz drva života s monografijom AM kao Ave Maria. Na trećem prstenu su u mozaiku prikazana dva srca, na četvrtom je glavni motiv rođenje Isusovo, dok su na petom nepravilni geometrijski oblici. Šesti dio je mistična ruža, odnosno Marijin simbol i masline. Na Gospinoj glavi nalazi se starohrvatska kruna optočena dragim kamenjem koje je obiteljsko vlasništvo mozaičara Garčevića.

Općina Primošten je s predstavnicima talijanskog projekta ‘Cammini Lauretani’ dogovorila da se primoštenska Gospa nalazi na međunarodnim hodočasničkim rutama marijanskih svetišta povezanih s Gospom od Loreta. Na popisu je i Trsat te niz mjesta u Europi kao što su: Rim, Beč, Krakov, Lisabon, Madrid, Pariz,  Bruxelles i dr.

Sve je počelo davne 1835. godine kada je Marko Prgin sanjao sliku Gospe s malim Isusom. Marka se, kako svjedoči Ante Jadrijević, toliko dojmio taj san i nije imao mira dok nije posudio braceru, skupio ljude i zaputio se na drugu obalu Jadrana – u Loreto. Tamo je našao i kupio Gospinu sliku koju je sanjao – sliku u drvu Marije Bogorodice s malim Djetetom Isusom u njenim rukama, a sa strane kleče dva sveca: s desne sv.Rok, a s lijeve Nicolo di Barri. U gornjem dijelu slike, iznad Marijine i Isusove glave iz oblaka vire četiri glave malih anđela, a glava još jednog anđela nazire se u donjem dijelu slike.

Marko Prgin je sliku obloženu u drvenom sanduku (‘kašunu’) prevezao brodom u Primošten. Vrijedno je spomenuti da se taj drveni sanduk i dandanas čuva. Kako je slika bila naslikana tamnim bojama, brojni su Primoštenci davali svoje obiteljsko zlato i srebro kako bi se napravio zlatni i srebrni okvir koji je i danas na slici, a služi kao i zaštita.