Osnivateljica uršulinki, sv. Angela Merici, rodila se 1. ožujka 1474. u Desenzanu, na Gardskom jezeru, a umrla 27. siječnja 1540. u Bresciji. Bila je franjevačka trećoredica, a u ikonografiji je predstavljaju kao majku sa srcem i s ljestvama što vode u nebo.
U Bresciji je utemeljila društvo djevojaka od kojeg će g. 1535. nastati red sestara uršulinki; tako će se nazvati po nekoć veoma štovanoj svetici i mučenici Uršuli. Njezin je životni put pun Božjih milosnih očitovanja. Jedno je od tih, osim osnutka jedne ugledne redovničke zajednice, i njezina izvanredna pobožnost Srcu Isusovu, što je inače manje poznato.
Kao franjevačka trećoredica Angela se odlikovala pobožnošću prema Kristovoj muci i presvetoj Euharistiji. Tako bijahu motivirana i njezina hodočašća u Varallo te u Jeruzalem. I to bijaše temelj njezine pobožnosti prema Presv. Srcu Isusovu. U njezinoj pismenoj ostavštini samo jedanput je izričito spomenuto Srce Isusovo. I to u oporuci njenim duhovnim kćerima, kad je riječ o tome kako se trebaju ponašati u ophođenju s ljudima, pogotovo sebi povjerenim djevojkama.
Ona piše: “Gledajte Isusa Krista koji je rekao: ‘Discite a me, quia sum mitis et humilis corde!’ (Učite od mene jer sam blaga i ponizna srca).” U časoslovu Božjeg naroda “Iz duhovne oporuke svete Anđele Merici, djevice” čitamo ove riječi: “Molim vas još da, vodeći računa o svakoj pojedinoj sestri, nastojite privući ih pažnjom, skromnošću i ljubavlju, a ne ohološću i oštrinom, postajući svima od srca ugodne kako je i red, prema onoj Gospodinovoj: ‘Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca’, i oponašajući Boga o kojem čitamo: ‘Sve rasporedi skladno’…” Na koncu tih uputa sv. Angela navodi još i ovo: “Nemojte ‘per forza’, nasilno i pritiskom odgajati sebi povjerene štićenice, već dokazivanjem, pozivanjem, savjetovanjem (‘dimostrare, invitare e consigliare’).
Uvijek im Krist mora biti primjer jer mu je kao utjelovljenoj vječnoj Mudrosti vlastito da sve bude ‘suaviter’ – slatko – raspoređivano jer je njegov jaram sladak i breme lako.” Svetica nadodaje još i ovo: “Kadšto će ipak trebati postupiti strože, dakako uviđavno u skladu sa stanjem i potrebama raznih osoba, ali i tada nas mora voditi samo ljubav i revnost za duše.” Zanimljivo je i upadno da je svetica svojim uršulinkama prvi petak u mjesecu odredila kao dan opće pričesti, kad sve mogu pristupiti k stolu Gospodnjem. Tada se, naime, nije pričešćivalo svaki dan, nego samo na strogo određene dane. U njezinim mislima nije bilo s tom pričešću izravne veze sa Srcem Isusovim, ali, možda je po Božjem planu bio, već prije objava Srca Isusova sv. Margareti Alacoque, baš taj dan – prvi petak u mjesecu – predodređen za naknadnu svetu pričest.
Svetica je svoje kandidatice za red bodrila ovim riječima: “Sjedinite se s Isusom Kristom, najsvetijim od svetih, u svetišu njegova Srca, te ondje promatrajte moć i slavu Božju… Povucite se u svetu ranu Isusova boka kao u jednu nepristupačnu tvrđavu; ona nek bude vaš oratorij, gdje ćete svoje molitve izlijevati, prostorija u kojoj ćete se duhovno odmarati. Ondje ćete naći sve što vam treba: prosvjetljenje u razmatranjima, žar u ljubavi, snagu u odlukama. Molite Gospodina da vam otvori vrata svog srca i pusti vas unutra i jer ste tu kraj rane na Isusovu boku, kod krštenja, postale Božja djeca, molite za milosrđe da se kod polaganja redovničkih zavjeta ponovno rodite te iz tog Božanskog vrela novi život crpite.” Da bismo o sv. Angeli saznali još više donosimo nešto svježe kod nas napisano.
Glas Koncila od 22. siječnja 1995. na str. 8 pod naslovom “Žena za sva vremena” o sv. Angeli Merici donosi ovo: “Angelu Merici, rođenu u skromnoj seoskoj obitelji, već kao djevojku njezini su suvremenici zapazili po mudrosti, dobroti i spremnosti da svakom pomogne.
Velika očekivanja opravdala je ustanovljenjem Družbe svete Uršule, a osobito i institucije za odgoj i vjersko poučavanje mladih svjetovnih djevojčica, napuštenih od svojih roditelja. Po njezinu odgojiteljskom djelovanju sv. Angelu Merici s pravom se moglo nazvati prethodnicom suvremenih pedagoga, a po mnogim stavovima i razmišljanjima utemeljiteljica uršulinki i u današnje doba koračala bi ‘daleko ispred svog vremena’. Temeljna postavka uršulinskog odgoja mladih svjetovnih djevojčica je preventivni odgoj, ili jednostavnije rečeno – zlo valja spriječiti, a ne liječiti. Savjet koji je u svojoj duhovnoj oporuci sv. Anđela ostavila svojim nasljedovateljicama također bi danas mogao biti silno poučan, ne samo za vjeroučitelje, već za sve one koji odgajaju mladež.
ili jednostavnije rečeno – zlo valja spriječiti, a ne liječiti. Savjet koji je u svojoj duhovnoj oporuci sv. Anđela ostavila svojim nasljedovateljicama također bi danas mogao biti silno poučan, ne samo za vjeroučitelje, već za sve one koji odgajaju mladež.
‘Imajte posvemašnju milinu prema svima, pazeći nadasve da se prisilno ne bi vršilo što naređujete, jer Bog je svakoga obdario slobodom i zato nikoga ne sili, već samo pokazuje, zove, savjetuje. Kadšto će ipak trebati postupiti strože, dakako uviđavno i u skladu sa stanjem i potrebama raznih osoba, ali i tada nas mora voditi samo ljubav i revnost za duše.’ Doda li se tome (a u doba dok suvremeno školstvo još uvijek u jednu učionicu natiskuje po četrdeset učenika!) pravilo sv. Anđele da u razredima ne smije biti više od 20 učenica – kako bi svaka mogla rasti kao osoba i uživati punu individualnu pozornost odgojitelja – još je jasnije koliko je dalekovidna bila ta sveta žena koja je umrla u Bresciji.”
