Sjećamo se danas naših pokojnika. Molimo Boga za njih, da zadobiju oproštenje svojih grijeha te da se na njima u potpunosti ostvari Kristovo spasenje. U isto vrijeme želimo moliti jedni za druge i za nas same, da tako hodimo ovim svijetom slijedeći Krista, da nas jednoga dana, njegovom milošću, ni smrt ne odijeli od njega. U njega se uzdamo, jer je njegova milost jača od svakoga grijeha i od svake zloće. Pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste!
- Gospodine, ti si čovjeka stvorio za sebe, na svoju sliku. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si savršena Slika Očeva, ti si naš Brat i Spasitelj. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da živimo dostojno poziva kojim smo pozvani – da budemo tvoji sada i u vječnosti. Gospodine, smiluj se!
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo (Ps 103,15-16).
Isus nam danas poručuje: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! Velika je to riječ. Dok to govori, Isus stoji pred vlastitom smrću. Govori o odlasku s ovoga svijeta. Govori o vlastitoj smrti, ali i o mukama, progonstvima i o smrti svojih učenika. I veli im da se ne uznemiruju. Samo Bog to može reći. Samo Isus koji je pravi Božji Sin, onaj koji je pobijedio smrt. Isus govori i o patnjama i o križevima i o strahotama, ali ipak veli da se ne uznemirujemo. Jer mi nismo predani na milost i nemilost ovozemnim zakonima, prolaznosti, smrti i propadljivosti. Mi smo na neki način podložni zakonima ove zemlje, ali ih u isto vrijeme nadilazimo. Jer mi nismo samo od ove zemlje. Od Boga smo. Stvoreni na njegovu sliku. Radi nas je Sin Božji postao čovjekom. On nam daruje vječni život. Zato, svjesni svih nevolja i strahota, po Isusovoj riječi, mi se ne uznemirujemo.
U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: “Idem pripraviti vam mjesto”? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. Znadete kako se ono bogataši hvale, da su ovo ili ono kupili po narudžbi, po mjeri. Načinjeno baš za njih i prema njihovu ukusu. Isus govori na sličan način. On nam pripravlja stanove. Pomislimo: nismo mi za Boga neko silno mnoštvo njegovih vjernika i poklonika. Svatko je za Boga poseban, svatko je za Boga osoba, neponovljiva, jedinstvena u cijelom svemiru. Bog je savršen i neizmjeran i zato se on može prema nama postaviti kao da je svaki od nas jedini njegov prijatelj. Bog nas po Isusu poziva u svoju kuću, nudi nam svoju intimu, uvodi nas u dostojanstvo svojih sinova i kćeriju. To su oni vječni i nepropadljivi stanovi. Za svakoga ponaosob. Jer Bog svakoga od nas zove imenom. U tome smislu prekrasno govori Božja riječ u posljednjoj knjizi Svetoga pisma:
Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu (Otk 21,3-4).
Je li to onda sve tako jednostavno? Što da čovjek učini da dospije do tih Božjih stanova? Veli Isus: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Uvijek se, nekako, vraćamo na ono temeljno. Isus je Put. A znamo da je njegov put – put poslušnosti nebeskom Ocu, put ljubavi, trpljenja, muke i smrti, ali i put prema uskrsnuću. Isus nas spašava svojom milošću, ali tako da budemo s njime i da ga slijedimo. A to onda znači da svatko od nas zajedno s njime vrši volju Božju, prihvaća s ljubavlju nedaće ovoga života, ljubi Bog i bližnjega svim srce, te konačno, nosi križ zajedno s njime. Tako ćemo onda, zajedno s njime, stići i do vječnih stanova na nebesima.
To molimo za svoje pokojnike, svjesni da Božja ljubav beskonačno nadvisuje sve naše grijehe i zločine. Baš kako stoji u nezaboravnim riječima proroka Izaije, to molimo i za sebe i za svoje drage i za svakoga čovjeka dobre volje:
Da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi ju pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti!
MISNA ČITANJA:
Job 19,23-27a
O, kad bi se riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale!
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.
Ps 27,1-5.7-7.8b-8b.9a-9a.13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga
pred kime da strepim?
Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.
Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodinovu
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodinovu
i dom njegov gledam.
U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.
Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Rim 5,5-11
Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Iv 6,37-40
Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
