Jakov stariji, apostol Kristov, mučenik iz vjernosti Kristu i evanđelju, kanonski svetac, narodni svetac, nebeski je zaštitnik Španjolske, zaštitnik reda nazvanog po njemu te zaštitnik hodočasnika, ljekarnika, ratnika i vitezova, jabuka i ostalih poljskih plodova. Jakov je bio sin Jakova Zebedeja i Salome Galilejske, a rođeni brat Ivana apostola i evanđelista.

Obojica su sinovi groma (boanerges), kako ih je nazvao Isus. Rođen je u Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Jakov i Ivan bili su ribari i obojica su bila učenici velikoga proroka i učitelja Ivana Krstitelja, do pojave Isusa Krista. Nakon što se pojavio Isus i pozvao ih da ga slijede, ostavili su sve i pošli za njim – prešli su k njemu uz podršku Ivana Krstitelja i postali su i ostali učenici i apostoli Isusovi.

Od početka života s Isusom, a osobito od Isusova uskrsnuća i uzašašća, Jakova je prožimao žar vjere i ljubavi za naviještanje evanđelja Kristova i svjedočanstva za Krista. Napustio je sve svjetsko, a prihvatio duhovno-nebesko i uspeo se do neizrecivog vrhunca savršenstva. Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripadao je najužem krugu oko Isusa. S njima je nazočan pri oživljavanju Jairove kćerke, kod Isusova preobraženja na brdu Taboru, kod Isusove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu. Propovijedao je evanđelje Kristovo u Španjolskoj, a kada se vratio u Jeruzalem, kralj Agripa I. dao ga je uhititi i pogubiti i tako je bio prvi od dvanaesterice koji je pretrpio mučeništvo. Oko Uskrsa ljeta Gospodnjeg 44. Herod Agripa I., koji je bio kralj cijele Judeje, u Jeruzalemu je mačem pogubio apostola Jakova.

Svečev grob, najposjećenije hodočasničko mjesto u srednjem vijeku
Na mjestu za koje se pretpostavlja da je mjesto smaknuća Jakova st., apostola, carica Jelena je u IV. stoljeću dala sagraditi velebnu crkvu u čast sv. Jakova, koja je potom uništena u napadu Perzijanaca 614. godine. Crkveni oci i pisci Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga policajca koji je uhitio Jakova i vodio ga na sud. Kada je vidio kako je hrabro i mirno primio smrtnu osudu, zamolio je Jakova da mu oprosti sve što mu je učinio. Jakov ga je zagrlio i poljubio uz riječi: „Mir s tobom, brate!“. Nakon toga se stražar priznao kršćaninom, a Herodovi su krvnici obojici mačem odrubili glave. Tijelo sv. Jakova preneseno je u Španjolsku, u Compostelu, u 7. stoljeću. Njegov je grob u srednjem vijeku, uz Rim i Jeruzalem postao najviše pohađano hodočasničko mjesto. Svečevo je tijelo na čudesan način pronađeno u zemlji u kojoj je on misionarski djelovao. Godine 830. biskup Irije na obali Galicije pronašao je sarkofag na mjestu koje su nazivali „stella“ – zvjezdano polje. Dvojica Jakovljevih učenika stavila su lijes s njegovim tijelom u čamac prepuštajući Božjoj providnosti i ljubavi da mu odredi smjer.

Legenda veli da je Božji anđeo usmjerio čamac prema Galiciji, gdje su dvojica učenika ukopala Jakovljevo tijelo. Nakon nekog vremena na to se mjesto zaboravilo, a grob je bio obrastao gustom šikarom. Nekoliko stoljeća poslije neki je pustinjak opazio da na jednome mjestu gori neobično svjetlo. Kako nije prestajalo gorjeti, započeo je kopati na tome mjestu i tako je otkrio svečev grob, a kralj Alfons II. dao je sagraditi veličanstvenu crkvu nad grobom. Od tada su sa svih strana započela velika hodočašća kršćana zapadnoga svijeta. Španjolska ga je izabrala za svoga nebeskog zaštitnika, a kada svečev blagdan pada u nedjelju onda je cijela godina Jakovljeva godina. Sveca često predstavljaju s hodočasničkom školjkom, štapom i tikvicom za vodu. Hodočasnici kao znak raspoznavanja nose školjku svetoga Jakova koja podsjeća na more. Kršćanstvo je koristi i kao ukopni dar. Školjka je slika groba iz kojega je Isus uskrsnuo. U školjci također nastaju čudesni biseri.