MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Tko vjeruje u Sina, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

ČITANJA:

Job 19,1.23-27a; Ps 27,1.4-5.7.8b-9a,13-14; Rim 5,5-11; Iv 6,37-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:

ljubičasta

“Bojiš li se smrti?”, pitali jednog obraćenika na kršćanstvo. “Ne! Samo sam jako znatiželjan.”

Ove dane su groblja prepuna cvijeća i svijeća. Obilazimo grobova voljenih i poznatih i molimo se za naše pokojne kako bi i oni došli u društvo svetih.

Kako smrt doživljavamo? Za mnoge je to rastanak od svega, gorak kraj kratkog i tjeskobnog života. Preživjeli iznova proživljavaju završnu dramu pokojnika: mučenje, teško disanje, usta otvorena, a oči zatvorene. Jeziv doživljaj za one kojima je smrt kraj, rastanak s voljenima. I nikad više sastanak.

Vjernici znaju da je smrt nešto naravno kao i rođenje i da sve ima svoj tijek i trajanje. Oni znaju da je pokojnik izašao iz tunela boli, patnje, osamljenosti, ali da je na kraju tunela svjetlo koje je Isus zapalio. Smrt je ovdje rastanak s nama, a tamo sastanak s Bogom.

Smrt nas čeka pa se moramo čitav život pripremati za nju. U životu sudjelujemo i u patnji Isusovoj noseći svoj i tuđe križeve u uvjerenju da je njegov križ procvjetao uskrsnućem.

Što nam je činiti? Za gradnju kuće, bilo koji fizički i umni posao, potrebna nam je priprava. Neka nam slika bude zapaljena svijeća. Ona gori, dogorijeva i gasi se. Iza nje u našim očima ostaje svjetlo.

Neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave, zbog njih, Oca vašega koji je na nebesima. Novi Zavjet je prepun načina kako ćemo osvojiti nebo.

Gdje mnogi griješe? Nastoje na smrt zaboraviti, na pripravu još više, kao da će njih zaobići.

Kad je već kraj na domaku, nevoljko zovu svećenika da bolesniku donese pričest i bolesničko pomazanje. Koliko to nekome može pomoći? Ako u životu nismo težili i molitvom i susretom u pričesti s Isusom drugovali, ovo sve može biti pokušaj. I toga se mnogi boje. Ne žele zvati svećenika da se bolesnik ne uplaši.

Reakcija uobičajena kod onih kojima su Crkva i sakramenti navika i „servis“ za neke trenutke koje nisu, zbog drugih, željeli izbjeći.

Vjernik umire s mirom jer zna da to nije kraj, nego novi početak drugovanja s onim koga su naslućivali u riječi, sakramentima, a sad će ga gledati licem u lice.

Pouka i opomena živima:

Tko ne nosi nebo u sebi za života, ne mora ga poslije smrti tražiti! Svi smo na križnom putu života s Kristom zajedno. Njegova sudbina kao čovjeka ponavlja se vjekovima u onima koji su živjeli, patili, za nebo se pripremali.

Izvor: Vjera i djela

Kao i svake godine na blagdan Svih Svetih, nakon svete mise, župnik i župljani se u procesiji upute na groblje Pišćine, pored župne crkve, te se moli odriješenje za sve pokojne.

Na groblju su tri mjesta gdje se procesija zaustavlja i na kojima svi zajedno molimo molitvu odrješenja za pokojne, te župnik kadi tamjanom i škropi blagoslovljenom vodicom na sve strane groblja.

Prvo zaustavljanje je kod centralnog križa u jugo-istočnom dijelu groblja gdje se nalaze stare “zajedničke” grobnice.

Drugo zaustavljanje je u središnjem djelu gorblja zapadno od stare mrtvačnice.

Treće molitveno mjesto je na sjevero-zapadnom djelu groblja, zapadno od zvonika. Na kraju molitve odrješenja zbor zajedno sa župnikom i župljanima pjeva prigodnu pjesmu.