MISAO IZ EVANĐELJA DANA


Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

 

ČITANJA:


2Sam 5,1-3; Ps 122,1-5; Kol 1,12-20; Lk 23,35-43

 

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:


bijela

 

nedjelju Krista Kralja, trideset i četvrtu i posljednju u ovoj liturgijskoj godini C, s obzirom na Isusove riječi u sv. Evanđelju (Lk 23,35-43), susrećemo se tri puta s pojmom kralja i kraljevstva.

Podsjetimo se najprije na pojavu i vladavinu zemaljskih kraljeva, a potom promotrimo otkupiteljsku ulogu nebeskoga Kralja kojemu je papa Pio XI. u Jubilarnoj godini 1925., enciklikom Quas primas, od 11. prosinca, uveo svetkovinu. Nakon Drugoga vatikanskoga koncila s novim Rimskim misalom iz 1969. ta se svetkovina slavi posljednje nedjelje u liturgijskoj godini, prije došašća.

Zemaljski kraljevi. Kažu da hrvatska riječ kralj, kraljevati dolazi od Karla Velikoga, franačkoga kralja (okrunjen 800. god.). Usporedi u slavenskim jezicima: vladati – Vladimir. A od kralja dolazi i domaća riječ kralješnica, zvana i kičma ili hrptenjača, stožerni gibljivi stup ili najsloženiji dio kostura u ljudskom organizmu koji nas drži nauzgor, na nogama. Ono što je kralješnica u tijelu, to bi trebao biti kralj u društvenom tijelu ili kraljevstvu. Bilo ih je, a ima i takvih. Ali pojedini zemaljski kraljevi više puta znaju živjeti u svome kraljevskom dvoru, okruženi svitom dvorjanika. I pojedini se kraljevi više brinu za sebe, za svoju obitelj i osobito za nasljedstvo negoli za druge, za narod. Zato su im i sudbine različite. Navodimo što piše proučavatelj Guerdan o Bizantu ili Istočnom Rimskom Carstvu koje je postojalo više od tisuću godina: “Od 109 suverenâ dvadeset i tri bila su ubijena. Dvanaest ih je umrlo u samostanu ili zatvoru. Tri su umrla od gladi. Osamnaest ih je bilo osakaćeno kastriranjem, vađenjem očiju, ili rezanjem nosa ili ruku: a, osim trideset i četiri koji su umrli u svojim posteljama i osam poginulih u ratu ili nesreći, ostali su [njih 11] bili otrovani, zadavljeni, probodeni, bačeni s vrha nekoga stupa ili sramotno protjerani.  Ukupno je u 1058 godina [395.-1453.] bilo 65 dvorskih, uličnih ili vojnih revolucija, te 65 svrgnuća s prijestolja”.[1] A sličnih intriga i prevrata nije nedostajalo, u određenoj mjeri, ni na drugim zemaljskim kraljevskim dvorovima svjetskih meridijana i paralela. Danas u svijetu od 195 suverenih država u njih 43 postoji kralj s različitim oblikom vladavine.

U hrvatskoj povijesti narodni su vladari nosili naslov kraljeva skoro 200 godina: od Tomislava 910. do Petra Svačića 1097. godine. A onda oko 900 godina, od 1102. nadalje, pojedine pokrajine hrvatskoga naroda bile su pod raznim dinastijama, kraljevima ili sličnim nazivima: pod Mađarima, Anžuvincima, Luksemburžanima, Austrijancima, Mlečanima, Turcima, Francuzima, Talijanima, Srbima.

Krist Kralj. Isus pred Pilatom jasno kaže: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“ (Iv 19,36), poput rimskoga, sirskoga ili asirskoga. Njegovo je kraljevstvo nebeskoga izvira i uvira.

Vratimo se na prve dane Isusova propovijedanja: Sv. Marko u početku svoga Evanđelja piše da je Isus nastupio riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (1,14). Kada farizeji pitaju Isusa: Kada će to kraljevstvo doći, Gospodin im odgovara: „Ta evo – Kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17,21). Njemu je, Isusu, Bog Otac povjerio svoje Kraljevstvo. On predstavlja to kraljevstvo!

Isus je izgovorio mnoge parabole o Kraljevstvu nebeskomu, pune pouke, objave i otajstva: o zasijanu sjemenu, o gorušičinu zrnu, o kvascu u tijestu, o blagu sakrivenu u njivi, o biseru za kojim traga trgovac; o kralju i dužnicima, o deset djevica itd.

Krist nas je poučio molitvu od sedam zaziva Očenaša, a u drugom je zazivu „Dođi Kraljevstvo tvoje“! Tako se s tom molitvom obraćamo Bogu Ocu i u svetoj Misi kako nas je Gospodin naučio moliti.

Svake nedjelje u Slavi – osim adventa i korizme – pozdravljamo Isusa Krista naslovom: „Kralju nebeski“, kao što i u Vjerovanju ispovijedamo da „njegovu Kraljevstvu ne će biti kraja“. U Predslovlju Krista Kralja to se kraljevstvo tumači i otkupiteljski i eshatološki: Otac nebeski odlučuje i stvara svoj Plan, pokazuje svoju mudru i ljubaznu Volju, Sin to njegov izvršuje: On se u Djevici po Duhu utjelovljuje, Otac ga za Krista-Mesiju pomazuje i za vječnoga svećenika i kralja vasione određuje, na križu se na Golgoti do smrti žrtvuje, iz groba ustaje, u uskrslu se tijelu ukazuje, u uzašašću pred Ocem pojavljuje. A ono što je krvlju na Kalvariji zasađeno, postupno po Crkvi na zemlji napreduje do njegova Drugoga dolaska kada sva stvorenja svojoj vlasti podređuje te to „vječno i sveopće kraljevstvo“ Ocu nebeskomu predaje: „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo milosti i svetosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“. Upravo su to obilježja njegova kraljevstva: Istina i Život, Milost i Svetost, Pravda, Ljubav i Mir. I gdje toga ima, tu je njegovo kraljevstvo.

A rekosmo da se u današnjem evanđeoskom tekstu tri puta spominje Isusovo Kraljevstvo i Isus kao Kralj, koji je u službi otkupljenja svega čovječanstva. 

Židovski svijet: Najprije na Gabati Pilat, koji je osudio Isusa na smrt na križu, naređuje da se napiše na pločicu koja će se pribiti na križ iznad Isusove glave, i to na latinskom, grčkom i hebrejskom: „Isus Nazarećanin, kralj židovski“ (Iv 19,20). Ili: „Ovo je kralj židovski“ (Lk 23,38). Glavari se svećenički, predstavnici židovskoga naroda, bune na taj naslov, jer žele da se istakne da Isus sam za sebe tvrdi da je on kralj židovski, da mu se do kraja narugaju. Hoće dakle da se napiše: „Ja sam kralj židovski.“ Ali Pilat – što napisa, napisa!  

Rimski svijet: Drugi put naslov kralja, nakon Pilatova natpisa, pridaju Isusu Pilatovi rimski vojnici, predstavnici poganskoga svijeta, i to također u ruganju: „Ako si kralj židovski, spasi sam sebe!“ (Lk 23,37). Tako bezumno govoriti Njemu, Spasitelju svega ljudskoga roda, Glavi i kralješnici svega čovječanstva, i to u trenutku kada se događa božanski dar otkupljenja krvlju i smrću njegovom! Vidiš li da ne znaju što čine i što zbore! 

Razbojnički svijet. Lijevi razbojnik ostaje u svome ruganju Isusu: „Ako si Krist, spasi sebe i nas“ (r. 39). Kao Lijevi, slično je govorio i napasnik u pustinji: „Ako si Sin Božji, reci da ovaj kamen postane kruhom“ (Lk 4,3), što Sin Božji odlučno odbija. Slično su na Golgoti govorili i glavari svećenički: „Druge je spasio, nek spasi sam sebe, ako je on Krist Božji, Izabranik“ (Lk 23,35). Na takvu nevjeru, porugu i cinizam Isus ne odgovara.

Desni razbojnikOn u određenu trenutku prekorava nepokajanoga: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?“ (r. 40). I obraća se Isusu na križu zovući Raspetoga po imenu, da ga se sjeti.

Evanđeosko se poimanje kralja Isusa, Sina Božjega, očituje u kraljevskom daru oproštenja, i to dva puta s križa.

Prvi put„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34). Oproštenje je otkupljenje, vrhunac objave, očitovanje božanske volje i sveopćega plana spasenja.

Drugi put Isus na križu daje oproštenje konkretnu čovjeku. Nakon vapaja Ocu da oprosti nazočnim uvrjediteljima i svemu čovječanstvu, koje ne zna što čini, vidljiv je primjer Isusova dara oproštenja raskajanu razbojniku na desnoj strani. Na riječi: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje“ – to je treći spomen kralja ili kraljevstva Isusova na Kalvariji – raskajani razbojnik očekuje barem Kristovo „sjećanje“. A Isus mu velikodušno odgovara: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,42-43). Ova molitva raskajanoga na križu, prema nekim bibličarima,[2] podsjeća na one intervente osoba bliskih Isusu koje izražavaju ali ne nameću svoje želje: majka Marija samo obavješćuje Isusa da oni zaručnici nemaju vina na svadbenoj gozbi (Iv 2,3). One sestre Marta i Marija samo šalju poruku Isusu da im je brat bolestan (Iv 11,21-22). Isus je i u Kani galilejskoj i u Betaniji judejskoj pa tako i na Kalvariji jeruzalemskoj takvim osobama kudikamo više dao nego što su one i poželjele. Raskajanu razbojniku obećava i daje da će istoga dana biti s njim “u raju”, za stolom s Ocem nebeskim. To je jedino mjesto gdje se Isus služi izrazom „raj“.  Raskajani vjeruje, a Isus mu obećava i daje spasenje. Prvi plod otkupljenja. Prvi proglašeni svetac. Isus ga kanonizirao. Na Kalvariji. S križa.

Kako se Desnomu tako posrećilo da čudesno zadobije oproštenje krivnje i oprost i od vječne i vremenite kazne, ne znamo. Ima domišljatih legendi i fantazija izvan svetih Evanđelja, ali na to se ne možemo oslanjati. Ali moglo bi se ovako doumljivati. Kada je čuo riječi Isusove: Oče, oprosti im…, možda se dao na razmišljanje u sebi kroz ona dva-tri sata: „Dizma, ovo ti je jedina prilika. A vidiš li da ima života i izvan ove patnje. Ovdje si na zemlji ionako nastradao, što ako nastradaš i svu vječnost na onome svijetu. Obrati se Isusu, onako izdaljega. Da vidiš kakve su šanse.“ I uspio. Sveti Augustin duhovito reče za raskajana lopova: Čitava je svoga života krao, krao, i evo uspio je i raj „ukrasti“! 

Zaključak. Oproštenje je dakle svima načelno i otkupiteljski ponuđeno. Lijek je pripremljen. Svi su potrebni lijeka. Tko ga želi uzeti, u vjeri i kajanju, dat će mu se u preobilju: Isus mu obećava Kraljevstvo nebesko, Kraljevstvo istine i života… Samo je pitanje tko će slobodno uzeti i okoristiti se tim ponuđenim božanskim darom milosrđa: u sakramentnoj iskrenoj i potpunoj ispovijedi, u skrušenosti zbog tolikih grješnih trenutaka života. Uskrsli je Gospodin na sam dan Uskrsa ovlastio apostole da budu djelitelji oproštenja svima raskajanima.

Nismo li, dakle, i mi, u svome promjenljivu životu, jednom buntovni razbojnici, ojađeni, osamljeni, osramoćeni, ogorčeni, a drugi put raskajani, puni pouzdanja, povjerenja i predanja Bogu, ispunjeni ljubavlju i nadom?

Tko odgovorno u slobodi želi, Krist mu Kralj daje oproštenje: kraljevstvo ljubavi i mira!

Tko u slobodi ne želi, Isus mu odgovara božanskom – šutnjom!

Izvor: Vjera i djela

 

 

MISNA ČITANJA:

 

Prvo čitanje:

2Sam 5, 1-3

 

Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

 

Čitanje Druge knjige o Samuelu

 
U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
 
Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam:

Ps 122, 1-5

 

Pripjev:

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

 

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

 

 

 

 

Drugo čitanje:

Kol 1, 12-20

 

Prenio nas je u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

 
Braćo:
 
Zahvaljujemo Ocu
 
koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
 
On nas izbavi iz vlasti tame
 
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
 
u kome imamo otkupljenje,
 
otpuštenje grijeha.
 
On je slika Boga nevidljivoga,
 
prvorođenac svakog stvorenja.
 
Tà u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
 
vidljivo i nevidljivo,
 
bilo prijestolja, bilo gospodstva,
 
bilo vrhovništva, bilo vlasti –
 
sve je po njemu i za njega stvoreno:
 
on je prije svega
 
i sve stoji u njemu.
 
On je glava tijela, Crkve;
 
on je početak, prvorođenac od mrtvih,
 
da u svemu bude prvak.
 
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu
 
i po njemu
 
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
 
izmiriti sa sobom sve,
 
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
 
Riječ Gospodnja.

 

 
 
 

Evanđelje:

Lk 23, 35-43

 

Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
 
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
 
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
 
Riječ Gospodnja.
 
 
 
 

FOTOGALERIJA: