Misao iz evanđelja dana

 

Govorio je o hramu svoga tijela.
 
 
 
 
 

Čitanja:

 

vl.: Ez 47,1-2.8-9.12; Ps 46,2-3.5-6.8-9; 1Kor 3,9c-11.16-17; Iv 2,13-22
 
 
 

Boja liturgijskog ruha:

 

bijela
 
 
 
 
 
 

Poslije dolaska drugog vala Izraelovih prognanika u Babilon (587.g.pr. Kr.), prorok Ezekiel počinje se baviti mogućnošću narodnog preporoda. Najavljuje Gospodinov odlučujući zahvat protiv neprijatelja te opisuje novu zajednicu koja će nastati povratkom prognanika. U viziji budućeg Izraela centralni motiv postaje Božja slava koja će se vratiti iz Babilonije i boraviti u Njegovu novom Domu.

Ova vizija postat će idealom na kojem će se inspirirati poslijesužanjsko židovstvo. Voda koja izvire iz novog Hrama sve ozdravlja i oživljuje – pustinju pretvara u zeleno prostranstvo. Zemaljski raj Eden, sa svoje četiri rijeke koje obuhvaćaju i natapaju cio svijet, sada je zamijenjen slikom životvorne rijeke koja izlazi iz Doma Božjega. Još i više, ozdravljujući učinak, uz obilje ribe i bilja, podsjeća na proširenu bliskoistočnu predaju o vodama koje istječu iz kozmičke planine i teku prema krajevima svijeta. S obzirom da voda izvire izvire ispod praga Hrama, u ovoj slici – kao i u Psalmima – Gospodin je introniziran iznad voda. Nadvladava kaotičnu snagu vode i pomoću nje uspostavlja red u svijetu, oplođuje ga. Ezekiel time priziva motive iz oba izvještaja o Stvaranju (jahvistički i svećenički) te želi novi početak koji je pred izraelskom zajednicom označiti bitnim elementom nastanka novoga svijeta. Nakon što su Izraelci iskusili nešto od širine svjetskih prostranstava i moći velikih svjetskih imperija, kada su više nego ranije ustrašeni njihovom veličinom i vlastitom sićušnošću, riječ Božja im jamči da se ne trebaju nadati samo novom početku za sebe nego za cio svijet, a on izvire upravo iz njihova novog Hrama.

 

 

 


1Kor 3,9c-11.16-17


 

U svom tumačenju uloge crkvenih pastira, Pavao prelazi od slike u kojoj su Korinćani oslikani kultiviranim biljnim nasadom na onu koja ih prikazuje građevinom. U prethodnoj je uz Pavla kao suradnik u uzgoju nasada spominjan Apolon, a ovdje je to neimenovani drugi. U prethodnoj slici Bog je bio onaj koji biljkama daje rasti. U ovoj Pavao naglašava ulogu onoga tko naziđuje na temelju – Kristu. Naglašen polemički ton, usmjeren onima koji upravljaju korintskom crkvenom zajednicom, otkriva Apostolovu živu zabrinutost i energiju kojom se ne ustručava progovoriti o najdelikatnijim temama. Pa i o odgovornosti pastira. Ovaj motiv izravno dira srž blagdana Posvete Lateranske bazilike jer Sveti Otac, koji u njoj ima svoju katedru, kao jednu od privilegiranih zadaća ima ravnati ukupnošću pastirskog potencijala Crkve kako bi se na temelju-Kristu izgrađivala na najbolji način. Koliko je to važno, Pavao pokazuje pridajući naziv hram – koji je bio objekt najvećeg poštovanja za svakog Židova – cjelokupnoj crkvenoj zajednici! Ovaj izričaj nije samo plod njegova retorskog umijeća nego je teološka rezultanta pritjelovljenja krštenikâ Kristu, sjedinjenja s Njim koji je Pomirilište.

 

 

 

 


Iv 2,13-22


 

Poslije prvog znamenja u Kani Galilejskoj Isus je sa svojima sišao u Kafarnaum a odatle u vrijeme Pashe kreće prema Jeruzalemu. Hram je u svim kulturama svijeta mjesto koje spaja zemaljsko s nebeskim. On je čvorište koje dijeli čovjekov prostor na sakralni i profani a vrijeme na obično i sveto-blagdansko. Hram utjelovljuje smisao stremljenja koja uvijek nadilaze sve što čovjek vidi i kojemu podređuje sve ostalo. No, i hram može biti izopačen u mjesto prijevare. Samo ono što je jako dobro može doživjeti izopačenje. Na svemu ostalome ono se ne zamjećuje u toj mjeri. Izraelov put, vjekovima usredotočen na jeruzalemsko hramsko bogoslužje, trebao je biti stalan hod ka obraćenju i neprestani rast u iščekivanju Božje novine da, kada se ona pojavi, budu za nju spremni. Iz Hrama je trebao strujiti novi život i razlijevati se po izraelskom narodu. Trebao je… No, u Hramu – uz dopuštenu trgovinu kako bi hodočasnici nabavljali propisane žrtvene darove – odvijala se trgovina na višoj razini: neiskrena pobožnost po principu do ut des – dajem da daš, žrtvom „kupiti“ mir s Bogom! Umjesto hoda u susret Bogu, zaobići Ga osiguravajući se trgovinom u Njegovu Domu! …Sve ih istjera iz Hrama… Isus je LogosRiječ po kojoj je sve stvoreno pa i Hram. Sada ga s autoritetom vraća njegovoj prvotnoj svrsi. Pripadnici religiozne vrhuške traže znak kojim će ovjeroviti da je ovlašten za „čišćenje“ Hrama. Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići! Ono što Židovi razaraju svojom religioznom „praksom“, Isus će u tri dana obnoviti Hramom svoga tijela. Riječ tijelom postala novi je šator u kojem je Bog došao prebivati među ljudima; u njemu se očituje slava Boga nevidljivoga. Tijelo tj. meso Jaganjca Božjeg postat će novo svetište u kojem će se jednom zauvijek izvršiti otkupljenje čovjeka i njegovo izmirenje s Bogom. Nova prisutnost više neće biti ograničena samo na židovski sistem štovanja Boga nego će postati dostupna svakom čovjeku. Ako je ovim činom najavljeno iščeznuće starog Hrama i njegova zamjena novim, to znači da će i liturgija koja se u njemu slavila također ići svojoj transformaciji. U slijedećim poglavljima Isus će nastupati o velikim blagdanima i pokazivati da u Njemu Hram nalazi ispunjenje svoga smisla. Blagdan Posvete Lateranske bazilike prigoda je zahvaliti Gospodinu na neočekivanu daru novog susretišta Boga i čovjeka u tijelu Raspetog i Uskrslog Sina te upitati se u kojoj mjeri je Njegova zajednica Crkve – predvođena Petrom naših dana – prepoznatljiva kao pomirilište čovječanstva s Bogom i međusobno?

 

Izvor: Vjera i djela

 

 

 

MISNA ČITANJA:

 

Prvo čitanje:

 

Ez 47,1-2.8-9.12
 
 

Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

 

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Odvede me anđeo natrag k vratima Doma Gospodnjega. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku – jer pročelje Doma bijaše prema istoku – i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«

Riječ Gospodnja.

 

 
 

Otpjevni psalam:

 

Ps 46,2-3.5-6.8-9
 
 
 

Pripjev: 

 

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti Šator Višnjega.

 

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.

Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

 
 
 
 
 

Drugo čitanje:

 

1Kor 3,9c-11.16-17
 
 

Hram ste Božji.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Božja ste građevina.
Po milosti Božjoj koja mi je dana
ja kao mudri graditelj postavih temelj,
a drugi naziđuje;
ali svaki neka pazi kako naziđuje.
Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja
osim onoga koji je postavljen,
a taj je Isus Krist.
Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

Riječ Gospodnja.

 
 
 
 
 
 

Evanđelje:

 

Iv 2,13-22
 
 

Govorio je o hramu svoga tijela.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Riječ Gospodnja.

 

 

 

 

FOTOGALERIJA: